Kada smo već pomislili da ćemo morati pisati o već viđenom u ogledima Rijeke i Intera, ukazao se Franko Andrijašević. Mišićev ubačaj iz slobodnog udarca, Andrijaševićevo odvlačenje čuvara na prvu vratnicu pa dva koraka unatrag i trzaj glavom nakon kojeg je lopta završila u samom kutu nemoćnog Čovića.
Rujevica je eruptirala, dok su se u Maksimirskoj 128 vjerojatno još jednom uhvatili za glavu… Kako i ne bi. Andrijaševića su Rijeci prepustili u sklopu odštete kod transfera Marka Leškovića (plus, neslužbeno, između 1,5 i 2 milijuna eura) koji još nije zaigrao za Modre, a Matjaž Kek u svoj mozaik ukomponirao igrača koji je od svojih prvih minuta počeo pokazivati kvalitetu.
- Ne znam što bih na to rekao. Otkad sam došao u seniorski nogomet uvijek sam tražio sredinu gdje ću igrati. Već sam rekao da u Dinamu nisam dobio priliku, da su mi poručili da nisam u njihovim planovima i nije bilo smisla ostajati negdje gdje te ne žele. Rijeka je pokazala veliki interes, želju da me dovede i ja sam odvagnuo kako sam mislio da je najbolje. Godi pročitati kada netko hvali tvoje kvalitete, ali vjerovao sam u njih kada drugi možda nisu, čvrsto sam na zemlji i znam da samo treba raditi - kaže Franko Andrijašević, potpisnik riječke pobjede i obranjene prednosti na vrhu ljestvice.
Veznjak kojeg je još prije nekoliko mjeseci Dinamo imao u svom kadru odveo je Rijeku na plus šest u odnosu na Modre i nastavio uspješnu seriju Bijelih koji čvrsto drže stečenu prednost.
- Ovakve su pobjede najslađe. Ne možemo očekivati da ćemo u svakoj utakmici rješavati suparnika za 20-ak minuta ili u prvom poluvremenu, znali smo da treba zadržati mirnoću i pokazati karakter. Ne kažu uzalud da se na ovakvim utakmicama osvajaju prvenstva, mi smo još daleko od svega toga, ali da bismo se mogli nadati tituli moramo pobjeđivati.
Nije bio to pogodak u derbiju kakav je zabio na Poljudu na svom debiju u dresu Rijeke, ali je odlučujućim, pa bi mogao biti itekako važan kada se na kraju sezone bude podvlačila crta i zbrajao učinak.
- Postići pogodak uvijek je lijep osjećaj, posebno kada je za pobjedu. Ja cijeli ovaj period guštam u Rijeci, a kada tvoj pogodak odluči utakmicu onda je samo još jedan dodatni plus na sve ovo. Nije tek obična fraza, meni je samo važno da Rijeka pobjeđuje, a ne tko će zabiti pogodak.
Vidjelo se to i po Gavranovićevoj reakciji. Nakon što se lopta zakoprcala u mreži dignuo je ruke i krenuo slaviti kao da ga je on zabio...
- To je ono čemu govorim kada spominjem zajedništvo. Nebitno tko je zabio jednako se slavi, govorio sam ranije da smo klapa, a taj detalj to sigurno potvrđuje. To nas cijelo ovo vrijeme drži, sigurno je u većem ili manjem dijelu i razlog što smo pobijedili.
S četiri pogotka u osam nastupa za Rijeku, Andrijašević je na dobrom putu da ponovi ili nadmaši prošlosezonski učinak iz Lokomotive kada je postigao 12 golova. Igrač je koji se često pojavljuje u završnici, osjeća prostor, a uz to zna i podvaliti loptu. Rijeka je u njemu istovremeno dobila i kreatora i realizatora.
- Bog mi je valjda dao neku intuiciju da znam namirisati gdje će doći lopta i drago mi je zbog toga, nebitno je li gol onda nogom, glavom ili kako već. Vidio sam Mišićev ubačaj i osjetio da mogu do lopte, ispalo je najbolje i srećom da je. Golovima se ne opterećujem, ja sam vezni igrač i nije mi primarno da zabijam već da igram što bolje za momčad. Svima je lijepo zabiti ili asistirati za pogodak pa i meni, ali ne vidim to kao dio nekog prestiža niti si postavljam neke granice. Samo neka Rijeka ispuni svoje ciljeve, pa makar ja ne zabijao.
Sudeći po formi, nekako sumnjamo da će se dogoditi ovaj dio o “nezabijanju“…
- Osobno se stvarno dobro osjećam, bolje nego u Lokomotivi po pitanju fizike, a moram naglasiti i način na koji se trenira i koji mi odgovara. To je ono što mi treba i u konačnici plod dobre igre svih nas. Možda nekad dođe manje do izražaja protiv nekih suparnika, ali mislim da smo na dobrom putu.
A na tom putu Rijeka je trenutno šest koraka ispred Dinama. Nakon 13 kola ne znači puno iako je svakako obećavajući podatak, ali i osobna zadovoljština igraču koji u Maksimiru nije dobio pravu priliku. Sada ih gleda s vrha ljestvice, osveta otpisanog bila bi pretška riječ, ali…
- Sigurno da je gušt što smo ispred Dinama. Kada te netko smatra nedovoljno dobrim, a ti vjeruješ u sebe, onda znaš da ćeš dočekati neku svoju zadovoljštinu. Ne kažem da sam je dočekao, odigrao sam tek osam utakmica s Rijekom, ali na neki način osjećam da mi se neke stvari vraćaju u životu, što rezultatski što kroz to da sam u momčadi s odličnim igračima i ljudima.
Zbog epizode u Dinamu kod Andrijaševića se osjeti malo gorčine i žal što nije dobio priliku kakvu je zaslužio, a to je ujedno i razlog zbog kojeg eventualna nova prilika u Maksimiru nije nešto što mu sada okupira misli.
- Bilo je što je bilo, sada ne razmišljam o tome, ali za neki novi pokušaj u Dinamu kažem prije “ne” nego “da”, drugačije gledaš na neke stvari kada ostane gorčine. Mama mi je uvijek govorila da u životu nikada ne treba reći “nikada” jer nikada ne znaš što ti nosi. Da mi je netko prije nekoliko godina rekao da ću završiti najprije u Dinamu pa u Rijeci rekao bih mu da je lud, ali sada ovdje uživam - zaključio je Franko Andrijašević.