Na Poljudu cvate zadovoljstvo, Hajduk je ostvario treću uzastopnu pobjedu (prvi niz pod vodstvom trenera Joana Carrilla), a što je važnije “bijeli“ igraju sve bolje. Potencijal Hajduka vidi se po broju postignutih golova (54), pet manje od vodeće Rijeke, četiri više od drugoplasiranog Dinama.
Ta efikasnost je najveća dobit aktualnog izdanja Hajduka, koji u ofanzivnom korpusu ima stvarno izvanredne napadače: Marka Futacsa (10 golova u prvenstvu), Ante Ercega (9), Francka Ohandzu (8), Ahmeda Saida (6), kojima treba dodati i Nikolu Vlašića s tri gola uz napomenu da je Niksi imao najveću minutažu od svih prvotimaca (1963 minute na 25 nastupa u 30 kola).
Događaj sezone, sveukupne, za Hajduka je pobjeda u Maksimiru, u stvari pravi trijumf splitske momčadi u derbiju protiv Dinama, koji je pokrenuo, s razlogom, val optimizma među navijačima “bijelih“.
Volim naglasiti to “bijelih“, jer je dres tradicionalni timbar Hajduka. E da, moram se odmah unaprijed isprsiti svojim stajalištem da onaj, tko zna kako izglasani crni dres, kao treću varijantu shvaćam kao još jednu provokaciju a la Oliver Frljić, ali i kao dokaz da mladim generacijama pristalica Hajduka, posebno novacima u rukovodstvu kluba baš i nije sveta.
Tri uzastopne pobjede, dvije protiv slabašnih s dna ljestvice i ona goropadna protiv Dinama na gostovanju u Zagrebu daju naslutiti da je trener Carrillo na dobrom putu. poseban je događaj za aktualni trenutak splitskog kluba. Tu nije u pitanju isključiva vrijednost osvajanja po tri boda, nego poruka da su rezultati važni.
Jest, ideal je vječan, ali rezultati su bitni. I to zato jer su rezultati na terenu glavno mjerilo vrijednosti kluba, pa i igrača. Bez obzira na brojne zanimljivije, uspješne, pa i akcije, koje su ipak samo “bella pitura“.
Nužno je da Hajduk produži s uspjesima, nastavi seriju, pobijedi na gostovanju i Istru 1961., pa svakako izravnog rivala za treće mjesto Osijeka i do kraja prvenstva kod Lokomotivu i Intera, eventualno pozitivnim rezultatom iznenadi na Rujevici i Koprivnici. Na taj način, isključivo tako, Hajduk će pokazati da se vraća na željenu veliku scenu, u borbu za naslov prvaka slijedeće sezone.
Valjda je jasno da treće mjesto za Hajduka ni u kojem slučaju, u današnjoj konstelaciji HNL-a, ne može biti zadovoljavajuće.
Današnji format Hajduka iziskuje pojačanja u prvom redu u defanzivnom bloku premda je baš zahvaljujući sjajnoj obrani došla pobjeda na Maksimiru. Tek kad splitska momčad bude u stanju dosegnuti rezultatsku neizvjesnost nadmetanja protiv Dinama i Rijeke i to na Maksimiru, odnosno Rujevici, moći će se zaključiti da su se “bijeli“ vratili na prave pozicije. U posljednje vrijeme, kao najstarijeg kroničara Hajduka, svakako i intimnog privrženika “bijelih“ naročito su me žestila i žalostila podcjenjivanja splitskog kluba, koja su se događala posljednjih desetak godina iz tabora Dinama, sada i Rijeke.
Zato treba odati priznanje treneru Carrillu, koji je svoje igrače puni samopouzdanjem, ugrađuje im disciplinu, pa na neki način potiče dišpet (premda je u sastavu mnogo stranaca i došljaka).
U nastavku prvenstva ne treba se bahatiti, posebno svaku primjedbu na račun igre i ponašanja pojedinih prvotimaca treba prihvatiti kao dobronamjernu. Tako i realne komentare, u stvari upozorenja, Joška Jeličića (emisija Stadion na HTV-u).
Kad se analizira derbi onda je lako zaključiti da je presudila taktička priprema trenera Hajduka. Carrillo je znalački postavio igru, reklo bi se na jednostavan način. A to je čvrsta obrana i igra na Futacsa, koji je tip polivalentnog centarfora: pivota koji zna zadržati i odložiti loptu, koji je jak na driblingu, odličan u skoku, snalažljiv u realizaciji, posebno važno, brz za svoju staturu. On je stvarno za Hajduka postao presudni igrač, onaj koji pravi razliku.
Svi drugi koji su dovedeni u stvari su pomoćne sile, servis igrači kakvih bi se moglo, pa i moralo naći u svojem dvorištu.
Imao je pravo bivši trener Marijan Pušnik kad je ponavljao da je “Futacs igrač A-klase“. U vrijeme kad je mađarski igrač došao na Poljud, kad se činilo da je doveden još jedan “medo“, Slaven Bilić se oglasio iz Londona, ocijenio je da je Futacs odličan, pravo pojačanje.
U ranijim komentarima o razini igre Hajduka zamjerke su bile na konstrukciji igre, bez obzira na izuzetnu efikasnost “bijelih“. Ta konstatacija može se činiti apsurdnom, ali je točna, jer ovoj momčadi Hajduka nedostaje kreativnosti, ovi igrači su bolji u nadjačavanju nego u nadigravanju.
Ali da se i nadjačavanjem može doći do titule prvaka dokaz je pozicija Rijeke, koja je praktično stigla do naslova, zahvaljujući u prvom redu organiziranosti, utreniranosti, automatiziranosti momčadi. To jest radu trenera Matjaža Keka.