Kiša je prijetila, padala jače pa manje, ali nije pokvarila spektakl u Oriovcu. Glavna, natkrivena tribina bila je prepuna, bilo je na njoj i više od 800 ljudi, sretnici, oni koji su došli ranije, dobili su i stiroporni podmetač pod stražnjicu. No skupilo se ljudi i na onoj drugoj strani, pa malo-pomalo i sa strane, na ponekoj od okolnih kuća. Hajduk je, bez obzira na vremenske prilike, bio magnet. Čak i dinamovcima, kojih je u ovom kraju više.
- Ja sam za Dinamo, ali prijatelj je hajdukovac, pa sam došao s njim pogledati utakmicu. Znate za koga ja navijam, ipak za domaće - kazao nam je Ivan iz Slavonskog Broda, dok se prijatelj samo smiješio i mahao Hajdukovim šalom.
Zatvoren kafić Dinamo
Bilo je dosta šalova i trenirki Hajduka i na toj glavnoj tribini, pomiješao se narod, ipak je to za Oriovac bila velika priča. Najveća utakmica u povijesti kluba. Iako, u službenim klupskim prostorijama zidove krase čak dvije Dinamove zastavice. Uostalom, puno je grafita i zidova u Oriovcu obojano Dinamovim bojama, no domaćini su ih za ovu priliku prekrili i zaštitili. A i kafić Dinamo bio je na dan utakmice zatvoren.
- Ajmo, crveni! - viknulo je društvo u prvom redu kad je počeo susret.
- Ajde, Hajduče! - čulo se malo iznad.
Korektna nogometna atmosfera, s druge strane Torcida. U svom stilu, dimne i baklje, jedna ili dvije bačene su i u teren. A kad smo već kod terena...
- Dobar je, stvarno jest. Malo mekan, ali to je i logično s obzirom na kišu - komentirali su Hajdukovi igrači i članovi stožera kad su prije utakmice isprobavali travnjak.
Zanimljivo, nijedne lokve, ni kapi vode na terenu, a prije same utakmice, iako je podosta padalo, nitko travnjak nije bušio niti ga uređivao.
- Dan prije utakmice i jutros napravili smo mnogo, stvarno izgleda dobro, jel’ tako? Jel’ bolje od Maksimira? - hvalili su se domaćini, ali nisu morali, jer doista je travnjak bio dostojan utakmice. Znaju Slavonci s travnjacima, nema dvojbe.
Doskočica s tribina nije manjkalo, bilo je i duhovitih upadica, no početkom drugog dijela sve su zasjenila trojica mladića na samoj ogradi glavne tribine. Veseli, s pivom u ruci, spremni za podbadanja. Dvojica su skandirala “Dinamo, Dinamo”, pa su onda svi zajedno vikali za Hajduk, pa je jedan od njih nešto dovikivao Hajdukovu treneru Carrillu. Koji je baš bio u zanosu, u ljutnji na svoje igrače, kojima u tim trenucima baš nije išlo. Bili su dečki preveseli, malo se previše opustili, povikali triput “Za dom spremni”. Došli su policajci i pokazali im put prema izlazu.
- Bravo, Herceg, bravo! - dizali su u nebesa domaći navijači svog vratara, koji je skinuo nekoliko dobrih pokušaja Splićana i držao svoje suigrače u utakmici.
- Radim u Đuri Đakoviću, uzeo sam slobodan dan, ovu ću utakmicu pamtiti čitav život. Iskreno, očekivao sam više od Hajduka, veći pritisak. Ali dobro, možda su i rano zabili, pa je taj pritisak oslabio. Nismo se osramotili, to je najvažnije - govorio je vratar Josip Herceg ne žaleći za boljim rezultatom.
- Ha, možda smo mogli nešto više, ali za nešto više treba nešto više, hehe.
Zadovoljan je otporom svojih igrača bio i Braslav Ostojić, trener Oriolika.
- Ponosan sam na trud koji su pokazali moji igrači, atmosfera je bila odlična, velika je ovo stvar za nas. Šteta što smo primili ta dva gola na kraju, ali ponosan sam na trud. Kao što vam je jučer rekao predsjednik, ovo je najveća utakmica u povijesti kluba.
A spomenuti predsjednik, Pavao Haring, navodno, nije na kraju bio na utakmici. Probali smo ga kontaktirati, mobitel je bio isključen. Nešto se, kažu glasine, naljutio na suradnike iz uprave, neki problemi s organizacijom valjda. Vidjet ćemo što će reći hladne glave...
Dakle, Hajduk je slavio s 3:0, Carrillo je u igru postavio dosta pričuvnih igrača, bilo je tu i klinaca. Startao je Franko Kovačević, prvi put u prvih 11, nije puno pokazao. Puno smo više vidjeli od Tonija Teklića (dobrih poteza imao je i Jandrek, asistent za prvi gol), koji je izborio slobodan udarac iz kojeg je zabio Bašić.
- Imao sam podršku suigrača, lijepo je debitirati. Moram nastaviti ovako trenirati i vjerujem da ću ostati u kadru prve momčad - kazao je Teklić, koji je nedavno napunio 18 godina.
Prezentirali mlade
A Carrillo? Smiješak na licu, iako je za vrijeme utakmice izgubio dosta energije dajući upute.
- Zadovoljan sam. Došli smo po prolaz, to smo ostvarili. Mogli smo ranije zabiti drugi gol, a kad ne zabiješ, iz neke se pogreške uvijek može dogoditi nešto loše. No nije se dogodilo, pobijedili smo, uspjeli isprobati i neke druge taktičke ideje, predstavili smo mlade igrače koji bi trebali biti budućnost kluba. Sve u svemu, bilo je dobro, lijepa atmosfera, dobar teren - kazao je Carrillo.
Bašićev slobodnjak
A uz Saida, koji je bio ponajbolji igrač Hajduka i igrač odluke, najviše je pažnje domaćih klinaca privukao Toma Bašić. Dobar slobodnjak izmamio je pljesak svih na stadionu, čak i onih koji Hajduku nisu baš skloni.
- To je moja prva utakmica nakon ozljede, zato mi je drag pogodak. Ali važno da smo pobijedili. No okrećemo se budućnosti i prvenstvenom dvoboju s Lokomotivom, nismo se još odrekli naslova, prvenstvo je tek počelo. Idemo korak po korak, iz utakmice u utakmicu, po pobjede - kazao je Bašić.
Taj je treći gol Hajduka bio sporan, točnije jedanaesterac koji mu je prethodio, pa je i sudac Fran Jović zaradio svoju dozu zvižduka. No na kraju nije bilo presudno. I nije pokvarilo ukupan dojam i zadovoljstvo jednih i drugih. Hajduka pobjedom, Oriolika cjelokupnom predstavom. I utakmicom za pamćenje. Kažu domaćini - iako je tu puno više dinamovaca - draže im je da je gostovao Hajduk jer Dinamo ipak češće gledaju u ovim krajevima, a i Zagreb je bliže... Kasnije su zasvirali i tamburaši, kako to već biva nakon takvih dvoboja.