Arijanu Ademiju teško je u Maksimiru prijeći čak i onih nekoliko metara od svlačionice do auta. Uvijek netko naiđe, želi stisnuti ruku, čestitati. Dok smo mi pričali, između ostalih, naišao je Ivo Šušak, direktor omladinske škole. Zaustavio vozilo, izišao, došetao do Ademija.
- Samo da čestitam na sjajnom povratku, bravo, majstore, i sretno!
Vesele se Ademiju u Dinamu svi, od čistačica, suigrača, trenera, novinara, sve do ljudi u kancelarijama. No, čini nam se da mu se najviše veseli Domagoj Antolić. Prošao je pokraj nas sa širokim osmijehom na licu, usput dobacio:
- Hvala Bogu da si se vratio, ja sam dosta pričao ove dvije godine, sad ti malo daj intervjue!
Super su me dočekali
Odlazeći, Antolić je imitirao Ademija koji daje intervjue.
- Sad sam drugačiji igrač, promijenio sam stil igre, vidjeli ste kakav sam gol zabio za Makedoniju.
Nasmijao se Ademi, kapetan je otišao uz poseban pozdrav okupljenog društva.
- Da, sad će za Ademija trčati Antolić!
Raspoloženje je, dakle, na vrhuncu, kako i neće biti. Dvogodišnja suspenzija je istekla, prva utakmica bila je iznad svih očekivanja. U dresu reprezentacije Makedonije ušao je protiv Lihtenštajna, već nakon pet minuta zabio u Messijevu stilu. I pokazao da će se na njega sigurno moći računati.
- Stvarno nisam očekivao da će biti tako. Bilo je baš ‘top’. Svi su me super dočekali, od suigrača do navijača, onda uđem i nakon pet minuta zabijem gol. Čudo jedno.
Dojma smo da se naježio dok je o tome pričao, da se još nije posve oporavio od emocija koje je doživio na stadionu u Strumici.
- Nije baš da sam se nadavao golova u karijeri, a pogotovo ne na taj način. Sretan sam zbog svega i nadam se da ću tako nastaviti.
Inače, prije no što je zabio, praktički je dvaput izgubio loptu, ali je upornošću vratio loptu i onda tim malonogometnim prodorom završio akciju pogotkom.
- A da, željan sam nogometa kako ne bih bio. Trčao sam na sve strane, kao da su me pustili s lanca. Stvarno sam bio željan igre, izašao sam na teren, prvo sam se malo tražio, ali kad sam se opustio, bilo me je svuda. Osjećao sam se odlično, uživao sam.
Nisam se umorio
Dvije godine nije ga bilo na travnjaku, koliko je daleko od prave razine, pogotovo fizički? Sigurno će mu trebati još neko vrijeme da se vrati u pravo stanje. Za koliko je minuta sad spreman?
- Mogu reći da sam fizički dobro, osjećam da mogu. Odigrao sam 30 minuta nisam se umorio. E sad, ne mogu reći, da, ja sam spreman za 90 minuta. bez problema. Iskreno, ne znam ni sam još koliko mogu. Tako je bilo i ovoj utakmici, u prvi mah kad sam čuo da ću igrati, nisam znao koliko ću izdržati, koliki je to napor, na kojoj ću biti razini. Sad kad sam odigrao mogu reći, u 30 minuta nisam se umorio i time sam zadovoljan. Što će biti dalje, koliko ću izdržati u idućoj utakmici, vidjet ćemo. Nadam se da će ta minutaža rasti što je prije moguće.
Dobro, dva mjeseca već trenira u Maksimiru. Upoznao je momčad, vidio tko je kakav, ali, prvo, kakav je on? Sjećamo se onog prvog treninga kad je skoro izdahnuo?
- Ha-ha, da, velika je razlika. Trebalo mi je neko vrijeme dok ne pohvatam konce. I, trebat će mi još da dođem tamo gdje sam bio, imam još preda mnom rada i vremena da dođem do stare razine, ali nadam se da će to brzo proći. Jer, ovaj period dosad, kako sve ide, čini mi se da dosta brzo hvatam ritam i da neće proći još tako puno do prave forme.
Čini nam se i da je smršavio, trebat će novi remen na hlačama?
- Imam tri i pol, možda i četiri kilograma manje nego prije dvije godine.
Najteže s loptom
Je l’ to dobro ili loše, ponekad kilogrami znaju nedostajati?
- Sad mi je dobro, u početku mi je bilo teško. Ali, ne zbog kilaže, već zbog činjenice da me nije bilo. Osjećam se lakšim, pa mi je lakše i igrati.
CIJELI ČLANAK PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI