Vrućina ubija. Možda se očekivalo da će u Sloveniji biti malo lakši zrak, ali ne, Sunce piči beskonačno, doista ne zavidimo igračima kad ih vidimo kako trče i skaču po 30 i više stupnjeva. Subotnji je jutarnji trening Ivajlo Petev možda zakazao malo prekasno, tek u 10.30, morat će razmisliti u ranijem terminu. Inače, za trenera je jako dobra vijest što su mu svi koji su Moravskim Toplicama na raspolaganju. Tek Dinamo Perić i Filip Benković treniraju po nešto posebnijem programu.
- Benković je dobro, u petak je odradio trening normalno. Tu i tamo ga malo doziramo, da ne ga ne opteretimo, nema potrebe forsirati. Polako ćemo ga uvoditi i u utakmice, podizati mu minutažu - kazao je Dinamov liječnik Valentin Velikov.
Dakle, Benković bi protiv Mure 1. srpnja mogao odigrati svoje prve minute nakon šest i pol mjeseci i onog derbija na Poljudu. Stvarno se otegnulo.
A pripreme u Moravskim Toplicama donijele su svoju prvu žrtvu. Od prvog treninga u petak nismo uspjeli puno vidjeti, ali smo navečer naletjeli na pomoćnika Marka Marića s flasterima iznad oka.
- Ma, ništa, malo smo igrali nogomet na treningu.
Nije želio raditi dramu od toga, no čuli su naše pitanje i igrači, Borna Sosa uz smiješak nam je rekao:
- Imate samo jednom pravo pogađati tko mu je to napravio!
Iskreno, nije nam rješenje odmah palo na pamet, ali i prije no što smo išta mogli izgovoriti, igrači koji su prolazili iza Sose uglas su kazali:
- A Gojak, pa tko će drugi!
Eto, Amer Gojak među igračima slovi za onog koji ima već podulji dosje ovakvih sitnih nesreća s treninga, ide, valjda, bespoštedno u svaki duel, nema tu zle namjere. Inače, Gojak stalno nešto zviždi, pjevuši, smije se, ne izgleda nimalo kao neki razbijač. Uglavnom, u ovoj fazi priprema svi su još nasmijani i dobro raspoloženi, nema ljutih, umornih i nezadovoljnih. No bit će ih, prije ili kasnije, uvijek je tako. Domagoj Antolić pak trenira sa zamotanom rukom, zaštita je to zbog one ozljede koju je zaradio pred kraj prvenstva.
- Ne bi škodilo da je još malo hladnija, dodaj leda - čulo se iz tri improvizirane bačve u koje su igrači uronili do pasa nakon treninga. Leda je bilo dosta, vidjeli smo kad su ga ljudi iz Dinamova stožera stavljali u ionako hladnu vodu, međutim sunce je toliko jako da se sve brzo ugrije. Trebala je to biti šok-terapija, drugi će put dakle trebati puno više leda.
Silvija Čavlinu, trenera vratara, podboli smo da samo on u klubu ima sve više posla, lani je ovdje imao dva golmana na početku priprema, sad ih ima četiri. Nije se dao.
- To je super, pa bolje da ih ima više, lakše je i raditi, zanimljivije. Ja sam i tražio da ide i četvrti, Horkaš je zaslužio biti ovdje s nama - rekao je Čavlina.
A kad smo već kod golmana, možda niste znali, ali u Dinamu postoji jedan veliki navijač - Parme. Danijel Zagorac još nam je zimus, kad se tek preselio u Maksimir s Kajzerice, pričao da se kao dječak zaljubio u onu jaku Parmu iz sredine devedesetih i da otada navija za taj klub. Pa i u teškim trenucima u kojima se Parma našla zadnjih godina. Eto, sad je Parma izborila ulazak u Serie B, euforija među navijačima raste jer je blizu i Serie A, sretan je i Zagorac.
- Nisam mogao otići na utakmicu play-offa, ali pratio sam sve na internetu i bio sam presretan kad je Parma ušla u viši rang. Sad je to Serie B, druga priča, sad će se, koliko vidim, možda vratiti i neki stari igrači, možda uskoro opet bude i Serie A - izreferirao je Zagorac aktualno stanje u Parmi.
Junior Fernandes plijeni pažnju svojom frizurom, stalno u društvu Henriqueza i/li Sigalija, s njima je trojicom često i Olmo, govori se španjolski, zna se s njima naći i Matel. Tu je i Guilherme. Šestorica, plus Soudani, koji još nije došao, i to je sve od Dinamovih stranaca, ako ne računamo one s područja bivše države, koji uglavnom nemaju jezične barijere. Nije previše, još donedavno portugalski i španjolski bili su, praktički, službeni jezici u modroj svlačionici, što je dijelom ipak promijenilo.