Marijan Pušnik glavna je faca Hajduka ovoga ljeta. Ekstrovertni Slovenac s maksimom “što na umu, to na drumu” nakon trijumfa u bespućima Ukrajine protiv Oleksandrije ni dva mjeseca nakon iznenađujućeg ustoličenja sasvim je blizu onome što je poželio na predstavljanju-razotkrivanju novinarima 2. lipnja:
- Htio bih da Torcida na Poljudu zapjeva “Marijane, Marijane”…
U sljedeći četvrtak izvjesno je da bi se baš to moglo dogoditi, uzvratna utakmica protiv skromnih Ukrajinaca bit će samo formalnost, bit će fešta, a na fešti je red da se zapjeva. Torcida je pozvana, neobični svat Pušnik sve je miliji navijačima splitskog kluba. I u Oleksandriji je pobrao poneki plus kao kad je prije samog početka utakmice svezao Hajdukov šal kao zaštitni znak iznad sebe.
S Pušnikom, svakako, jedino nije dosadno. Taj je termin nestao s Poljuda početkom lipnja, slovenski je stručnjak svaku priliku koristio da bi privukao pažnju, na njegove su oštre i nekonvencionalne izjave reagirali mnogi, od prethodnika u ulozi trenera, preko bivših funkcionara do nekadašnjih igračkih zvijezda.
- Hajduk nema ni viziju ni strategiju.
- Vi zaista volite Hajduk ako ste vidjeli igru, ja je nisam vidio.
- Mene je sram, ne znam što je igračima.
S prijetnjama ne ide
Tako je krenulo, motivi su bili razni, ali Pušnik nije gađao u prazno. Makar je na presicama izazivao smijeh spontanošću (“idemo na pivo”), slovenski je trener vrlo proračunat i jako dobro zna kad će neku od svojih bombastičnih izjava plasirati u javnost.
- Nećemo dopustiti nikakve pritiske, da ne upotrijebim neku drugu riječ. O igračima isključivo odlučujemo Branco i ja. U Hajduk se neće ući s prijetnjama - poručio je nakon pripremne utakmice sa Splitom.
U zraku je ostalo visjeti tko je zvao i tko je prijetio, ali Pušnik je rekao i da će drugi put biti spreman, snimiti razgovor i proslijediti ga policiji. Navijački puk odmah je stao uz njega.
Njegova otvorenost doista je nesvakidašnja, s igračima vrlo često razgovara preko medija po sistemu toplo-hladno, mrkve i batine.
Jedan dan su kukavice…
- Igrali su loše, poneki još traže alibi, a moja poruka je jasna. Trenirat ćemo više, bolje i jače. Neki su se usrali! – rekao je nakon prolaza Iasija u uzvratu na Poljudu.
Ponio duge rukave
Drugi dan su heroji...
- Iskrene čestitke igračima na izvanrednom drugom poluvremenu - podvukao je odmah u prvoj rečenici nakon demoliranja Oleksandrije.
Na Pušnika se doista treba naviknuti. Rijetko tko bi priznao da je za preokret protiv Iasija u prvoj utakmici zaslužan netko drugi ili puka sreća.
- Priznajem, sreća i pogreška Grahovca su nas spasili. Ohandzi osobno zahvaljujem što se žrtvovao, on je tražio da igra, a ja ga nisam htio ni voditi na put.
Još je niz primjera njegovih parabola i okretanja za 360 stupnjeva. Nema ni nekoliko dana da je prijetio “letenjem iz momčadi” pa se posprdno referirao na priče o umoru “mojih dečkiju, mojih sinova” kojima bi “vjerovao i da igramo protiv Bayerna”. Trener germanske discipline i slovenske duše zaokupirao je Poljud kao rijetko tko prije njega, sušta je suprotnost prethodniku Damiru Buriću. Pušnik novinare razumije čak i kad pišu protiv njega, dok je Burić i u epitetima medija tražio skrivenu poruku, nekakav napad na njega.
Marijan Pušnik može biti dobar, loš i zao, ali dosadan nije, samopouzdanja ima, u posao je krenuo fantastično i u ovom trenutku nesporno je faca broj jedan u Hajduku, Splitu i Dalmaciji.
- Ako preživim prvih pola godine, ostat ću dugo. Ovo je moj najbolji potez u karijeri, nisam pitao za visinu ugovora, htio sam u Hajduk. I ponio sam duge rukave.
Za sada sve ide po planu, u hrvatskoj javnosti malo poznati slovenski stručnjak mogao bi ostaviti jako dubok trag u Hajduku. I još jednom sve skupa nas uvjeriti da se čovjeka ne smije suditi prije nego što si ga upoznao i dao mu priliku za rad.