Da u prvoj momčadi imamo pet-šest domaćih igrača, onda bih mogao reći da je sve savršeno - istaknuo je jednom prilikom Ivan Mance, zamjenik sportskog direktora Rijeke i jedan od igrača iz riječkog bazena koji su u prvu momčad Bijelih došli zaobilaznim putem, da nisu igrali za neki od uzrasta u podmlatku Rijeke.
Danas u prvoj momčadi Rijeke gotovo da ni nema takvih. Odlaskom Ivana Močinića i Nike Datkovića prošlog ljeta, odnosno s Anasom Sharbinijem, koji više nije u kadru prve momčadi dok čeka istek ugovora, vratari Andrej Prskalo i Simon Sluga jedini su igrači iz šampionske momčadi sa stažem u omladinskom pogonu Bijelih, što su često i isticali oni koji su tražili mrlju na riječkoj tituli.
Ipak, postoje naznake da bi se taj trend mogao promijeniti u budućnosti i da bi se mogla ispuniti Manceova želja o pet-šest igrača u prvoj momčadi poniklih u riječkoj školi. Posljednjih sezona napravljen je zaokret u radu s mladim igračima, a nakon što se nekoliko godina inzistiralo na kvantiteti, od prošle godine fokus je stavljen na kvalitetu. Tim slijedom na Rujevici su smanjili broj natjecateljskih momčadi po godištima i nakon interne selekcije počeli raditi ono što bi trebalo biti u bazi Miškovićeve ideje o samofinanciranju kluba - proizvodnji vlastitih igrača.
Razlika u intenzitetu
U tom smislu, Jasmin Čeliković i Matej Šantek mogli bi biti predvodnici generacije koja dolazi iz škole nogometa. Nedavni potpisi profesionalnih ugovora i odlazak s prvom momčadi na pripreme djeluju obećavajuće s obzirom na to da je u 17-godišnjem Mateju Šanteku Rijeka dobila Riječanina u prvoj momčadi.
- Za mene je ovo, prije svega, velika privilegija i čast. Dobro treniramo i stvarno je gušt biti s ovim dečkima koji u svakom trenutku pokazuju koliki su profesionalci. Pokušavam iz svakog treninga izvući sve najbolje, stariji me suigrači bodre, ispravljaju, daju dodatni motiv i stvarno mi je veliko zadovoljstvo biti dio ove momčadi - kaže Matej Šantek, koji je dosad već skretao pažnju na svoje kvalitete, odigrao i nekoliko pripremnih utakmica za prvu momčad, a sada dobio priliku nametnuti se i Matjažu Keku.
- U odnosu na juniore, najveća je razlika u intenzitetu. Teže je igrati protiv ovih dečki, veći su zadaci, ali svakim treningom sve više i više upijam, trudim se, slušam i mislim da mogu biti još bolji.
A za napredak je ključno upijati savjete Keka, njegovih pomoćnika, ali i suigrača, čega je svjestan i sam Šantek.
- Podvikne li Kek? Naravno, ali to je normalno. Kada napraviš nešto krivo, podvikne, kada napraviš dobro, pohvali te. Ti su mi Kekovi savjeti dragocjeni, kao i savjeti kapetana Maleša ili Bradarića. Ali i svi su ostali na pomoći u svakom trenutku.
Igram sve u vezi
Sudeći prema pripremnoj utakmici protiv Rabotničkog i prema nekoliko treninga, trener Bijelih Šanteka vidi na Andrijaševićevoj poziciji. Naravno, ne kao prvo rješenje, ali i sama činjenica da mu je Kek namijenio dio utakmice već nešto znači.
- Mislim da mogu odgovoriti zahtjevima na toj poziciji, ali i na zadnjem veznom. Zapravo, dosad sam igrao svugdje u sredini, pozicija mi je manje važna od toga da odradim zahtjeve koje trener postavi.
Prilikom potpisa profesionalnog ugovora sportski direktor Rijeke Srećko Juričić usporedio ga je s Nenadom Gračanom i Mladenom Mladenovićem, a nakon dugo vremena u pitanju je igrač rođen u Rijeci kojem vrijedi posvetiti pažnju.
- Meni je to velika čast i motiv, nikakav pritisak. Kao rođenom Riječaninu potpis profesionalnog ugovora puno mi znači, za to sam se zalagao i odricao, zato sam sretan što sam došao do ovdje i to ostvario.
Preostaje mu napraviti onaj najvažniji korak - zaslužiti mjesto pod riječkim suncem i izboriti se za minutažu u prvoj momčadi.
- Ne znam hoću li priliku dobiti uskoro, ali ja ću trenirati i davati sve od sebe da jednom dođe. Počeo sam u Orijentu, ali brzo sam došao u Rijeku, gdje sam prošao sve uzraste, i debi za prvu momčad meni bi bio ispunjenje sna. Ali ne volim žuriti, radije idem korak po korak.
Šantek je bio i kapetan svih generacija još od pionirskog uzrasta, pa bi put Damira Kreilacha ili Ivana Močinića bio kruna svega što sada radi.
- Naslijediti Kreilacha i Močinića s kapetanskom vrpcom već su neke velike ambicije, ali i nešto čemu težim, za što ću se truditi i zalagati pa ćemo vidjeti što će biti.
Matej Šantek najmlađi je u momčadi Rijeke, rođen je na Božić 1999. godine, što znači da je zadužen za one “prljave” poslove - nosi vodu, skuplja lopte...
- Najmlađi sam, pa je to, u neku ruku, i normalno. Ali to su prošli svi ovi igrači, pa moram i ja, nije mi to nikakav problem - kaže Šantek, dodajući da mu status prvotimca Rijeke zasad nije puno toga promijenio u životu.
- Zasad je sve isto, nema nekih velikih promjena kod mene, najvažnije mi je da prilagodim školske obaveze treninzima i utakmicama.
Pazim na prehranu
Još od pionira označen je kao igrač kojeg valja zadržati, ali i netko za koga su razni treneri govorili da mora promijeniti neke prehrambene navike želi li postati igrač za velike stvari. Rečeno - učinjeno.
- Od zime sam pojačao treninge, izbacio iz prehrane stvari koje nisu dobre i neki su se rezultati počeli brzo nazirati. Osjećam se puno bolje, vidim to i na travnjaku, manje je ozljeda... - zaključio je Matej Šantek.