Bio je to vrlo uzbudljiv, natjecateljski napet i po ritmu dojmljiv derbi. Neriješen ishod naposljetku nije zadovoljio nijednu momčad, i to iz dva različita razloga. Hajduk je agresivnom igrom veći dio utakmice djelovao uvjerljivije od Modrih, vodio do samog finiša, a onda uz dva obrambena propusta bio na rubu poraza.
Logično je zato da Dinamova škvadra, koja je okrenula rezultat u sučevoj nadoknadi, žali za pobjedom. No, prema svemu viđenom, ipak bi za prikazano na terenu Hajduku bila prevelika kazna da je izgubio...
Kako smo u najavi pretpostavljali, odnose snaga na terenu diktirala je razina Hajdukove agresivnosti. Bijeli su ponovili onu razinu agresivnosti kojom su u podređeni položaj stavili i Everton na Poljudu. Od prve su minute krenuli žestoko, s presingom, trudeći se u početku blokirati Modru konstrukciju igre. Imali su velikih teškoća dinamovci izići iz obrambene zone, što je dodatno bilo ograničeno visokom postavom bijele obrane.
Plitka formacija Hajduka doprinijela je tome da bijeli vezni ne moraju znatnije trošiti energiju defenzivno. Zato su Radošević i Savvas, uz Bašića i Hamzu, kao ose salijetali gostujuće veziste i čim bi došli u posjed lopte, kontinuirano su pritiskali prema Livakovićevu golu. Dok se Hamza odlično kretao između linija, posebno se dopao Toma Bašić. Tehnički dojmljiv, bio ga je pun teren i svojom je pokretljivošću bio problem za goste. Bašić je napadao prazan prostor i odatle lakše konstruirao igru, a kada bi došao u klinč, tehnički je sjajno izlazio iz duela.
Dinamo nije imao odgovora na domaću agresivnost, pa je naposljetku Ercegov gol, tipičan za killera kaznenog prostora, definirao pravedan ishod prvog dijela. Jedino što se nije moglo pretpostaviti u najavi ovog dvoboja bila je Dinamova jalovost u konstrukciji igre, nemogućnost da iz presinga suparnika izađu trokutima vezista te veliki problemi da ih defenzivno blokiraju. Više je bilo za očekivati da će Hajduk, s obzirom na stanje forme do ove utakmice, biti momčad koja će čekati u svojoj zoni i tražiti kontre, no ispostavilo se suprotno.
U nastavku, nakon deset minuta, počela se smanjivati razina agresije Bijelih, što je i logično jer je ritam koji su nametnuli u prvih 45 minuta jako teško duže izdržati. Postupno se tako oslobađala Dinamova momčad, lakše su kombinirali i postali opasniji prema naprijed. No sve se značajno dogodilo u posljednjih 6-7 minuta, kada je Dinamo umješno iskoristio dekoncentriranost domaćih braniča i preokrenuo rezultat.
Ipak, Stojanović je na kraju skrivio penal i tako omogućio Ercegu da izjednači te dovede rezultat u zonu realnijeg omjera s obzirom na viđeno u derbiju.
TRI VAŽNA DETALJA POLJUDSKE UTAKMICE
1. AGRESIVNOST HAJDUKA
Deja vu Evertona. Bijeli su bili žustri, blizu suparniku, brzi u duelu i agresivni. Plitkom formacijom napadali su visoko i u začetku spriječavali razvoj Dinamove akcije. Modri su tako bili daleko od gola Hajduka sve do akcije iz prekida u finišu.
2. INDIVIDUALNI DINAMOV BONUS
Ulazak Ćorića donio je kvalitetan centaršut, a Benković je, kao i za mladu reprezentaciju, sjajno glavom poentirao. Ademi je pak donio više agresivnosti, slijed čega je i ukradena lopta Tudoru i sjajna asistencija za Henriqueza.
3. DOBRO SUĐENJE
Ne sumnjamo da će svaka strana imati svoju ‘filozofiju’ suđenja, ali nama se Pejinova arbitraža, zajedno s pomoćnicima, činila uvjerljivom. Dobre procjene duela, zaleđa, kartona, nije se sjeckala igra. Vidi se da se može sudački biti u formi. Zašto nije uvijek tako...
