SN EKSKLUZIVNO DONOSE! OD MINIMALACA DO MILIJUNSKIH SVOTA Dinamov rekorder triput je skuplji od svih igrača Cibalije zajedno

Prije nekoliko godina poslom smo došli u Vinkovce te se lijepo smjestili u uredu Željka Čule, tadašnjeg predsjednika Cibalije. Nakon uobičajenog uvoda Čulo je otvorio ladicu te na stol stavio sve ugovore Cibalijinih igrača, od prvog do posljednjeg.

- Nemamo što kriti. Naše su plaće malene ako ćete ih uspoređivati s igračima Dinama, da ne pričamo o Europi. Međutim, kada živiš u Vinkovcima onda si s osam ili sa šest tisuća kuna jako dobro plaćen, jer u ovom gradu ljudi rade za dvije tisuće, a golemi je broj nezaposlenih. Mi u klubu smo ponosni što igrače redovito plaćamo, a oni koji na tržištu vrijede više ti će svakako otići iz Cibalije u neki bogatiji klub - objasnio je Čulo.

Uvijek će tajiti

U dvadeset i štogod godina bavljenja novinarstvom nikada prije, ali i nikada kasnije, nismo više bili u prilici doživjeti takvu transparentnost u bilo kojem klubu. I tu ne mislimo samo na nogomet, jer pravo na tajnost visine ugovora igrača i trenera izbor je apsolutno svih hrvatskih klubova.

Zašto, dakle, klubovi taje primanja igrača ili trenera? Jedan je razlog taj što misle da će s objavljenim svotama narušiti atmosferu u svlačionici, jer će pojedini igrači pomisliti da su potplaćeni u odnosu na neke druge. Kao i da će igrači koje bi eventualno htjeli dovesti za pojačanja tražiti više kada vide zarade nekih plaćenijih.

Drugi je što se boje reakcije javnosti koja će ih prozivati da su rastrošni ako puno plaćaju igrače, odnosno nesposobni ako ih malo plaćaju. Treći razlog skrivanja visine ugovora je prostor koji se otvara za kojekakve muljaže, plaćanja na crno ili sivo i slične nepodopštine kojima su klubovi itekako skloni. Neki jer su tako navikli, drugi jer ih neimaština pritišće. Četvrti je i činjenica da bi pojedine direktore ili predsjednike tada mogli argumentirano napadati da su debelo preplatili igrače za ono što pružaju na terenu.

SN

I koliko god se trudili objasniti im da će transparentnost u poslovanju donijeti boljitak svima, od klubova do igrača ili trenera, to je misija koja će biti nemoguća na ovim prostorima još barem 20 godina. U konačnici, zarade igrača su vrlo važan, možda i ključni parametar medijima u praćenju učinka igrača, kao i gledateljima na tribinama. Naravno da ne možeš u isti koš trpati nekoga tko prima 5 tisuća kuna mjesečno, s onim tko je na 200 ili 500 tisuća kuna...

Vratimo se, međutim, na temu novčanih primanja aktera u Prvoj HNL. Nema tu posebnih senzacija ili velikih iznenađenja. Dinamo uvjerljivo najviše plaća igrače, ali zato je već 10 godina nedodirljiv u ligi. I realno će tako ostati i sljedećih nekoliko. Često se u nogometnim krugovima poteže pitanje je li normalno davati toliki novac za igranje u slabašnoj ligi pred uglavnom praznim tribinama? A realno Dinamo nema neki veliki izbor želi li ostati tu gdje jest ili biti još uspješniji, što je jedino prirodno u vrhunskom sportu.

Igrače kalibra Soudanija ili Fernandesa u ligu poput Prve HNL možeš privući isključivo velikim ugovorom. Lijepo je čuti kada oni objašnjavaju da su izabrali Dinamo zbog Lige prvaka ili velike tradicije, ali sve bi to bilo nebitno da Modri nisu izbrojali veliku količinu novca. A kada jednom igraču daš veliki novac, lančana je reakcija neizbježna, jer tada i svim ostalim igračima moraš podići ugovore. Uz sve to, Dinamo je sa svojom politikom dovođenja skupo plaćenih igrača stvorio temelj na kojem mladi igrači kvalitetno stasaju, brzo se pretvarajući u igrače za koje će bogatija Europa platiti 20, 15 ili 10 milijuna eura.

Ronald Gorsic / CROPIX / CROPIX

Zato je logično da Dinamovi igrači predvode listu najplaćenijih u ligi. Soudani je sa 9 milijuna kuna godišnjih bruto primanja (njemu ostaje iznos umanjen za 20 posto) daleko najplaćeniji igrač lige. Fernandes je drugi sa 6,7 milijuna kuna. I na sljedeća dva mjesta su dinamovci Henriquez i Machado, dok je tek na petom mjestu prvi nedinamovac, a to je Gavranović iz Rijeke.

I Rijeka dobro plaća

Rijeka je i inače sve bliža Dinamu po pitanju plaćanja igrača. Na Rujevici egzistira cijela niska skupo plaćenih igrača, ali nije li i Rijeka ovoga ljeta prodala igrače za ukupnih 13 milijuna eura? Bez dobrih investicija ne možeš podići razinu momčadi i vrijednost igrača, a dobre investicije koštaju.

Hajduk je treći hrvatski klub po pitanju plaćanja igrača, ali na Poljudu su plaće igračima sada već drastično manje nego na Rujevici. Dojam je da Hajduk poprilično luta u toj svojoj sportskoj politici pa pokušava s minimalnim europskim plaćama privući igrače europske razine i osnažiti momčad. Što će se jako teško dogoditi...

Ovoga je ljeta Osijek napravio veliki financijski iskorak i rezultati se odmah vide. Slaven Belupo sve uspijeva zadržati pristojnu financijsku konstrukciju, Lokomotiva je ionako prislonjena na Dinamo, Split je poprilično potonuo, ali je i dalje konkurentan, a kada pogledate primanja Cibalijinih igrača bit će vam jasno zašto će Vinkovčani voditi grčevitu borbu za ostanak. Soudani je primjerice tri puta skuplji od svih igrača Cibalije zajedno!? S druge strane u Puli su s nedvojbenim povećanjem budžeta stvorili preduvjete za mirniji ples u Prvoj HNL, ali to će i dalje biti dostatno tek za donji dio ljestivce. Šteta što američki vlasnik nije u Pulu donio običaje koje vladaju u njegovoj zemlji nego je prihvatio ove naše. Pa žestoko taji plaće igrača...