U tjedan dana tri utakmice odigrao je Hajduk, a pritom su za Bijele od Osijeka preko Tel Aviva do Poljuda nastupila 22 igrača. Pravi raskoš izbora, rekli bi optimisti, ali nema u toj statističkoj brojci razloga za optimizam.
Pušnik je vagao mogućnosti pojedinaca i momčadi, pružao šansu svima u trenutku kada su se na Hajdukovom kolosijeku susreli Europa i HNL-a. Ali, od početka sezone nije uspio Pušnik standardizirati momčad ulazeći u niz rotacija koje su se u posljednjim dvobojima počele negativno odražavati na rezultat.
Rezultat pati
Desni i lijevi bek su prve pozicije na kojima strateg Bijelih nije pronašao rješenje. Dugo je Juranović figurirao kao prva opcija, ali potopila ga je kiks-utakmica s Dinamom. Međutim, i njegova alternacija Ismajli je protiv Maccabija imao golemih problema koji su kreirali konačni ishod. Protiv Rijeke je Pušnik vratio Juranovića, ali za Maccabi se opet očekuje Ismajli. Na lijevom beku je Memolla ispred Pejića, ali nije Albanac nikoga uvjerio da je bolji od toliko osporavanog Milića koji u Hajduku nije pružio očekivani nivo izvedbe.
Ukupno gledajući, navijači Hajduka će se prisjetiti Vršajevića i Jozinovića, dva beka koja se jedva čekalo izgurati s Poljuda i ma koliko to bilo nekome teško priznati, ne mogu aktualni bekovi s njima u konkurenciju. Na stoperskoj poziciji Nižić je broj jedan, uz njega je uglavnom bio Ćosić za kojeg je Pušnik preuzeo odgovornost igračkog sazrijevanja. Bijeli je dvaput odigrao na stoperu, ali jasno je da više neće. Šimić je uglavnom dobivao prigodu na HNL razini, a isti je status imao i Toma Bašić na poziciji zadnjeg veznog.
Erceg, Toma Bašić, Tudor i Šimić igrači su koji su krenuli kao alternacije što se koriste u nacionalnom okviru, a taj su status zadržali do danas.
Pušnik se za europske dvoboje odredio s Kalinićem, Nižićem i Ćosićem kao udarnim tercetom obrane, Jefferson, Kožulj, Sušić i Vlašić su kvartet u vezi, a Said za prvo, te Ohandza za drugo poluvrijeme na europskoj razini. Ali, priča o miješanju Europe i HNL-a u četvrtak svakako završava bez obzira na konačni rezultat. Ako se Hajduk plasira u skupinu Europske lige nema više gustog rasporeda “četvrtak-nedjelja” svaki tjedan. Bit će potrebno manje igrača i treba vjerovati da se neće više događati da 22 nogometaša zaigraju od nedjelje do nedjelje. Ili da na treningu uoči europske utakmice Pušnik na treningu ima 30 igrača.
Pa ne može im svima ime zapamtiti, a kamoli da vidi kakav kadar ima na raspolaganju. Rotacije su dakako poželjne ako pritom alternacije ispunjavaju kriterije kvalitete, međutim u Hajduku “pati” rezultat ako nema glavnih aduta. Hajduk se bez Kalinića i Sušića provlačio protiv Iasija, a potom je u kompletnom sastavu lakoćom skinuo ukrajinsku Oleksandriju. S Rijekom je prošle nedjelje bilo tužno gledati nemoć igrača u bijelom dresovima, ali nisu krivi igrači koji su dobili šansu igrati na višoj razini od one koju mogu ispuniti.
Selekcija je napravljena, Pušnik se do sada mogao uvjeriti na koga može računati i logično je očekivati da priča o rotacijama postane samo stavka u statistici što se bilježila do kraja kolovoza. Bez standardizacije sastava nema uspjeha, ne treba na to podsjećati Pušnika, čovjeka s dugim trenerskim stažem. Jasno, ni bez kvalitete.