U prošlosti se najčešće išlo u suprotnom pravcu, sa sjevera prema jugu. Nenad Gračan, Mladen Mladenović, Igor Musa, pa kao posljednji primjer braća Sharbini, igrači su koji su s Kantride odlazili na Poljud što je trend koji se posljednjih godina bitno promijenio.
Zapravo, Anas i Ahmad Sharbini posljednji su igrači koji su iz Rijeke otišli u Hajduk (ne računamo Elvira Malokua koji je otišao kao junior i nije bio u kadru prve momčadi Rijeke), bilo je to još 2009. godine, dok se u suprotnom pravcu promet intenzivirao. Neki su došli izravno (D. Gabrić, Neretljak, Bradarić), drugi posredno (Tomasov, Radošević, Elez, Andrijašević) pa Rijeka danas odlazi na Poljud s trojicom igrača koji imaju hajdučku prošlost.
Matu Maleša namjerno smo izostavili budući da nije nikada upisao službeni nastup za Hajduk, a uz to nije ni u konkurenciji za današnju utakmicu, pa Filip Bradarić, Josip Elez i Franko Andrijašević ostaju tri riječka aduta za napasti Poljud.
Mogu li onda Hajduku presuditi izdanci njihove škole koje na Poljudu nisu uspjeli valorizirati sukladno njihovu potencijalu? Ne spominje se uzalud i u nogometu ona “tko će kome ako ne svoj svome”, pa kao pravi profesionalci, riječki tercet neće imati nikakvog popusta za klub u kojem je ponikao.
- Odigrao sam već nekoliko utakmica za Rijeku u Splitu pa tu nema nikakvih problema. Meni je izvanredan osjećaj istrčati na Poljud, taj stadion i atmosfera u tebi probude neke pozitivne emocije tako da bude gušt igrati - govorio je Filip Bradarić koji je u dresu Rijeke debitirao baš protiv Hajduka, samo nekoliko dana nakon što je stigao s Poljuda.
Posao, a ne srce
Krenula je tada glasina i da je Bradarić inzistirao da ne igra protiv Hajduka, ali on je to brzo demantirao, a onda im skoro i zabio gol (pogodio je vratnicu udarcem s 20-ak metara) na riječkoj premijeri.
- Srce je uvijek prema Hajduku, ali kada se gleda razumom posao svog djeteta, onda se emocije ostave malo po strani - kaže Stipe Bradarić, otac Rijekina veznjaka, koji neće propustiti ni današnju utakmicu na Poljudu.
- Mi smo rođeni s Hajdukom, nama je Hajduk uvijek Hajduk, Poljud je uvijek Poljud, sve to nosi neke svoje posebne draži i gušte, ali Filip je sazrio u profesionalca što je i pokazao igrajući za Rijeku. Srce je uvijek prisutno, ali posao je posao, u Hajduku se nije vrednovalo igrače kao što su Filip ili Franko Andrijašević, od plaće koja je bila mala odbijao im se iznos za dresove koje su poklanjali svojim prijateljima, navijačima, a tek su u Rijeci i u Dinamu postali cijenjeni kao profesionalci. Kada to znate, onda je teško pričati o emocijama, srcu…
Brat Marin, inače trener darovitih tenisača, nakon Filipova prelaska u Rijeku izjavio je da mu suze krenu kada zamisli Filipa na Poljudu u dresu Rijeke, otac Stipe dodaje da su i danas kod Filipa, ali i Andrijaševića ili Josipa Eleza prisutne emocije kod dolaska na Poljud koje traju sve dok lopta ne krene s centra.
- Emocije su sigurno prisutne dok ne počne utakmica, ali od prvog zvižduka kod Filipa, a mogu reći i kod Franka, kojeg poznajem od malih nogu i koji je baš poput oca pravi profesionalac, one ostaju po strani. Tako je to u sportu, šteta što mnogi talenti u Hajduku ne uspiju, a Rijeku i Dinamo vidim kao primjere u kojima ti talenti sazriju u igrače europske razine - dodao je Stipe Bradarić.
Budući da zbog kartona nema Maleša, Bradarić bi trebao biti ključna figura Rijekine igre koja uvelike ovisi o agresiji veznog reda i tranziciji nakon osvojene lopte. Drugim riječima, bivši veznjak Hajduka bit će zadužen za konstrukciju i destrukciju i kao takav vrlo bitan čimbenik igre Bijelih. Bradarić bi trebao biti i jedini siguran od bivših u početnoj postavi za Poljud, iako nije isključeno da mu Matjaž Kek pridruži Franka Andrijaševića (druge dvije opcije su Mišić i Čanađija) kojem bi to bio premijerni nastup za Rijeku. Rijeka bi s njim dobila igrača koji može sudjelovati u obrambenim zadaćama, ali i ulaziti u završnicu iz drugog plana što je karakteristika koja je često nedostajala riječkim veznjacima zbog čega bi Andrijašević mogao bit Kekov as iz rukava. Ne bi mu bilo strano ni zabiti na Poljudu, dva puta je već bio strijelac u dresu Lokomotive iako je njegova momčad oba puta izgubila.
- Malo je neobičan osjećaj zabiti svojima, ali želim biti hladni profesionalac. Sve što je bilo nastojim ostaviti iza sebe i gledati samo naprijed - govorio je Andrijašević nakon pogotka Hajduku i utakmice u kojoj je pobrao porciju zvižduka, slično kao i Marin Tomasov koji je prošle godine zvižduke Poljuda utišao na svoj način - pogotkom i asistencijom!