Prazne protivničke mreže, nula u koloni s bodovima, negativni rekordi u povijesnim knjigama. Jasno da to nikome nije drago, da nitko od navijača ne može time biti posve ispunjen i zadovoljan. S druge strane, Dinamo je igrao Ligu prvaka, bio dio elite više od mnogih klubova, s osnovnom potrebom da živi od prodaje igrača. Da je rezultatski mogao i trebao više i bolje, nitko ne dvoji, međutim Liga prvaka ove se godine Dinamu, zapravo, dogodila slučajno, nitko u nju nije previše vjerovao. Modri su u nju uletjeli “nespremni”, s nekom drugom idejom, teško su stradali utješivši se s petnaestak milijuna eura, na kraju igrom u zadnje dvije utakmice malo i popravili ukupni dojam.
U srijedu je u Torinu pala zavjesa na jedan Dinamo, koji je startao tamo 2005., od trenutka kad je ispao u Ligu za ostanak. Tih 11 naslova prvaka, četiri Lige prvaka, 10 godina zaredom u skupinama europskih natjecanja. Juventus je, na neki način, označio novi zaokret u klupskoj politici. Odnosno, već ranije, još ljetos, u Maksimiru su najavili da će se okrenuti svojim mladim snagama, da će gurati mladiće iz svoga dvorišta, protiv Juventusa vidjeli smo najmlađu modru momčad u Ligi prvaka koja se, pogotovo u prvom dijelu, dobro nosila s Juventusom. Što je ipak jedna pozitivna stvar u cijeloj toj priči oko Dinamove Lige prvaka. E, baš ta generacija trebala bi, prema sadašnjoj ideji biti nositelj projekta “Dinamo 2018”.
U Maksimiru su se, dakle, počeli spremati za preustroj Lige prvaka, žele ljeto za godinu i pol dana dočekati s kompetitivnom momčadi i vratiti se među elitu. Jasno, razne će okolnosti utjecati na taj projekt, kako one nogometne, tako i one izvannogometne, zakoni tržišta, dakako i činjenica hoće li se barem nešto pomaknuti po pitanju stadiona. Jamstava nema, ali cilj je jasan - ljeto 2018.
Već zimus smo pisali dosta o tome. Modri će provjetriti svlačionicu, na izlaznim je vratima dosta igrača. Neki žele otići, nekih se Dinamo želi riješiti… kakav će biti konačan saldo, vidjet ćemo. Livaković, Šemper, Benković, Šitum, Moro, Soldo, Olmo, Knežević, Gojak, Sosa, Ćorić postat će okosnica tog projekta. Uz nekoliko novih igrača, Dinamo će početi stvarati momčad koja bi svoj “boom” trebala doživjeti za godinu i pol dana. Dakako, nitko nije lud pomisliti da će svi ti dečki i dočekati 2018. u Maksimiru, ima tu igrača koji su već odavno na meti stranih klubova, a znamo da Dinamo nije imun na milijunske ponude...
Brojne zamke
No, ideja je ta, put trnovit i posut iskušenjima i zamkama, svašta se do 2018. može odigrati i okrenuti, još sto puta. U svakom slučaju, Modri žele, kad idući put uđu u Ligi prvaka, ipak biti konkurentniji, svjesni da ovaj put to nisu bili. Znamo, puno se već vizija izvrtjelo u Maksimiru, od mladih do starih, od domaćih do stranih, jeftinih i skupih, eksperimenti nisu uvijek uspijevali, a novac u je uvijek donosila prodaja igrača. To će se teško promijeniti, Dinamo će i dalje prodavati, naravno, i kupovati, ali unatoč tome u Maksimiru vjeruju da projekt “Top momčad 2018.”. nije nerealan cilj, jer koncentracija domaćeg talenta veća je nego ikad. Neće svi ostati, ali neće svi ni otići.
A Rijeka i naslov prvaka? Jasno da se odmah po slijetanju u Zagreb Ivajlo Petev prebacio u HNL mod, sad je cilj do zimske dobiti ove preostale dvije utakmice, zadržati minus šest za Rijekom (ili smanjiti zaostatak, ako Rijeka kiksa). To je prioritet, minus šest je “psihološka granica”, bude li zaostatak veći Dinamo znaju i Modri da će ga teško stići na proljeće. No, uvjeravaju nas da ništa neće utjecati na spomenuti projekt, čak ni jedna godina bez naslova i Lige prvaka. Četiri brojke, 2018, trenutno su maksimirska mantra.
Još ljetos, kad su odlazili Pjaca i Rog, slušali smo priču o novom stadionu. Ili, dotjeranom, dograđenom, kako ga vidi gradonačelnik. Nismo zaboravili na ta obećanja, koja će, još uvijek se nadamo, do 2018. donijeti nekakav pomak. Jer, bez pravog, normalnog stadiona, ni prava, dobra momčad neće imati smisla, niti će se dugo zadržati u Maksimiru.