Igrač koji je najviše profitirao u Americi ugasio se na hrvatskim travnjacima. Fran Tudor iznenadio je izbornika Antu Čačića i širu hrvatsku javnost izvedbom protiv Meksika na američkom tlu. Nije slučajno kada igrač u pobjedi 2:2 sudjeluje pogotkom i asistencijom što je ostvario Tudor krajem svibnja. Ali, umjesto da krene uzlaznom putanjom, da nastavi s igrama kojima će podići vlastitu vrijednost i kvalitetu momčadske izvedbe, Tudor se “utopio” u sivilo rezultata i igara Hajduka.
Tijekom ljetnog mercata Tudor je imao ponudu Alavesa, španjolski prvoligaš ponudio je 300.000 eura za posudbu, dok je otkup ugovora sljedećeg ljeta vrijedio milijun eura. Odbio je Hajduk ponudu, jer Tudora, baš na temelju igara za reprezentaciju, cijene puno više. Tudoru je tako ostalo da se kroz utakmice na Poljudu ponovno dokazuje, potvrđuje... Ali, ne ide sve po planu. Što je razlog da je Tudor ostao na bljesku upečatljivog nastupa za reprezentaciju?
Prvo i osnovno, Tudor je sve najbolje u karijeri napravio u ulozi krilnog napadača. U Hajduk je stigao u siječnju 2015. kao “zagrebački talent iz Panathinaikosa”. Dva mjeseca kasnije već je upisao debi i premijerni pogodak za Bijele. S pozicije desnog krila ubacio se i zabio Rijeci! Ali, mlad igrač traži šansu u prvoj postavi, bez obzira na poziciju.
- Igrat ću sve što trener kaže. Ali, više mi odgovara da sam bliže suparničkom golu, da imam ofenzivniju ulogu - kazao je Tudor.
Uzor svakog krilnog igrača koji se silom prilika transformira u beka jest Darijo Srna. Nekoć desni vezni i polušpic, rijetko je u Hajduku igrao desnog bočnog. Beka praktički nikada. Krilo s odličnim centaršutom bio je Srna, ali kada je u proljeće 2004. Mircea Lucescu odlučio postaviti tada 22-godišnjeg Metkovca na poziciju desnog beka, nije ni slutio koliko je pomogao Šahtaru, hrvatskoj reprezentaciji, a naposlijetku i samom Srni, koji je kreirao fantastičnu karijeru.
Fran Tudor je u ljeto 2015. krenuo sličnim putem, kod Burića je igrao desnog beka u europskom kvalifikacijskom ciklusu...
- Zadovoljan sam kako napreduje Tudor na desnoj i Pejić na lijevoj strani - konstatirao je Burić prije dva ljeta.
Pejić je odavno napustio Hajduk, a Tudor nije uspio postati bek na nivou obećanja koja je pružao na krilu. Često smo i prošle sezone znali čuti konstataciju kako se griješi s Tudorom na beku.
- Sve njegove mane se otkriju, a sve dobre strane sakriju - glasila je poruka jednog od analitičara poljudskih zbivanja iz redova struke.
Tudora je Burić kasnije, u sezoni 2015/16, prebacio s beka na krilo i Zagrepčanin mu je vratio na najbolji način. Sedam pogodaka u sezoni, drugi strijelac kluba iza Sušića. Kod Pušnika je prolazio najteže dane, nikako nije uspjevao vratiti formu. Dolaskom Carrilla na zimskim je pripremama uvježbavan za polušpica, ali samo kao alternacija Vlašiću.
Ove sezone je krenuo kao bek, potom se ozljedio na utakmici u Danskoj, pa se u rujnu vratio na polušpica u Carrillovoj potrazi za nasljednikom upražnjene uloge Nikole Vlašića. Ali, nije dobio nekoliko prilika u nizu, jer već drugu utakmicu zaredom igra beka. I nije na očekivanoj razini, osjetno griješi u defenzivnom segmentu. Pritom njegova brzina, osjećaj za ulazak u prazan prostor ne dolaze do izražaja jer igra duboko na svojoj polovici.
Od perspektivnog krila na vratima reprezentacije, do priučenog beka koji još puno treba učiti, put je koji je prošao Tudor. Ali logično je pitanje, može li istim pitem i natrag. Ponovno do krila, jer ono najbolje što može pružiti je u ulozi krilnog napadača. Brzina i prostor koje koristi na suparničkoj polovici, to su aduti s kojima raspolaže, pa zašto onda ne iskoristiti komparativne prednosti 22-godišnjeg igrača!?