ŽIVOTNA PRIČA NOVOG KAPETANA HAJDUKA 'Nitko mi ništa nije poklonio, roditelji su me osam godina preko Biokova vodili na trening'

Dugo se najavljivalo, bilo je gotovo sigurno, ali tek je jučer potpisano. Zoran Nižić produljio je ugovor s Hajdukom od ljeta 2019. godine i promptno je imenovan kapetanom.

- Potpisali smo ujutro u 7.30 po hrvatskome. Ne, nije “na gladno”, već sam doručkovao. U Turskoj je to 9.30 sati - ispričao je Nižić.

San svakog Dalmatinca

Nakon četiri i pol godine u Hajduku dobio je Nižić veliko povjerenje uprave, trenera i suigrača. Postao je nasljednik Lovre Kalinića s kapetanskom vrpcom na ruci. Tko bi rekao da će karijera ići takvom uzlaznom putanjom s obzirom na to da je na Poljud stigao tiho. Krenuo je s višemjesečnim treningom, gotovo kompletnu polusezonu čekao na premijeru.

- Iz belgijskog Brusselsa došao sam u Hajduk krajem kolovoza 2012. I potom čekao papire do Božića, pa je ispalo da sam na probi. Skoro četiri mjeseca sam trenirao, a utakmice nisam odigrao. Zato danas mogu kazati da sam sve dosegao samo radom, nitko mi ništa nije poklonio. Zbog toga sam još više ponosan što sam kapetan Hajduka. San svakog Dalmatinca je zaigrati u Hajduku, a ja sam napravio i korak više.

Ali, jasno je da bi u ulozi kapetana htio podići i neki trofej. No, o tome će više riječi biti kada dođe prilika. Ovog puta smo se zadržali na nogometnom putu 27-godišnjeg Vrgorčanina.

- Osam godina su me roditelji iz Dusine pokraj Vrgorca vodili na trening u Makarsku. Strmom cestom preko Biokova. Nije im bilo lako, odrekli su se puno stvari u životu kako bi njihov sin postao nogometaš. Jer, to je jedino što sam htio. Završio sam srednju ugostiteljsku, međutim nogomet me jedino zanimao. Uvijek sam htio biti samo nogometaš. Zato se moram zahvaliti roditeljima za sve one godine, za sav onaj trud koji su uložili u mene. I mojoj obitelji se moram zahvaliti, supruzi Petri i kćeri Gabrijeli koje mi danas pružaju najveću podršku.

Očekivani slijed

Još je tu i brat Milan koji je kuhar u zagrebačkoj Esplanadi. Kompletno smo obiteljsko “stablo” spomenuli, ali takav je trenutak. Poseban za Zorana Nižića, igrača koji je ponikao u makarskom Zmaju, pa je preko Belgije u veljači 2013. upisao prvi nastup u Hajduku.

- Prije nepune četiri godine u Koprivnici je bio debi, a onda prva utakmica u startnih 11 kontra Dinama na Poljudu. Lijepo je svega se prisjetiti kada dosegnete vrhunac karijere u Hajduku. Inozemstvo? Ne razmišljam o tome u trenutku kada sam produžio ugovor. Imam sve što sam oduvijek želio. Igram za najdraži klub, dapače kapetan sam. Za stopera je 27 godina najzrelije igračko razdoblje i zašto bih onda mislio kamo ću sutra. Igrati u Hajduku, radovati se pobjedama.

Što čeka suigrače od novog kapetana?

- Već neko vrijeme imam tu obvezu. Bio sam zamjenik Lovre Kalinića, nosio vrpcu na dvije utakmice kada Lovre nije branio. Logičan je i očekivan bio slijed da nastavim iza Lovre. Ali, dok nije bilo službeno, nisam se istrčavao.

Nižić je kapetan, a zajedno s njim u “kapetanskom timu” nalaze se Savvas, Vlašić i Erceg. Tijekom susreta s Trenčinom vrpcu su nosili svi iz kapetanskog tima osim Vlašića.