Krajem prosinca 1991. hotel Kolovare bio je jedna od neuralgičnih točaka grada Zadra. Golemo zdanje na jadranskoj obali prestalo je pružati usluge smještaja turistima i postalo utočište tisućama ljudi iz svih krajeva Hrvatske koji su bježali od srpskih paravojnih postrojbi i zloglasnih četnika. Razarajući sukob kakav Europa ne pamti od završetka Drugoga svjetskog rata bio je u punom jeku. Među obiteljima koje su pristizale u hotel našla se i obitelj Modrić [...]
Modrići su živjeli mirno i skromno. Zaton Obrovački maleno je seosko naselje na padinama Velebita s nešto više od 500 stanovnika, smješteno na području Obrovca, četrdesetak kilometara od Zadra. Radojka i Stipe radili su u obrovačkoj tvornici trikotaže Trio. Zbog njihova iscrpljujućeg radnog vremena Luka je veći dio dana provodio u kući svoga djeda po ocu, u Modrićima.
Djed se također zvao Luka i živio je u zaseoku s tek nekoliko kuća, stotinjak metara poviše Zatona Obrovačkog, koji je netko, vjerojatno neki daleki obiteljski rođak, nazvao Modrići nakon što je ondje sagradio prvu kuću, najudaljeniju od svih kuća koje su kasnije sagrađene. Krivudavi put iza kuće završavao je u brdu na kojem se više nije moglo graditi. [...]
Jedan strašan događaj zauvijek je promijenio život Luke Modrića. Usred noći, stotinjak metara od kuće, Srbi su izrešetali djeda Luku koji se vraćao kući s ispaše. Rafalna paljba čula se sve do obiteljske kuće. Kada je Stipe pronašao oca kako nepomično leži na tlu u lokvi krvi, bilo mu je jasno da je došlo vrijeme za bijeg. Za svoga oca nije mogao učiniti mnogo, no morao je zaštititi ženu i djecu jer je situacija postala neizdrživa.
Preostalo im je jedino da odu, bez ikakve nade. [...] U tim nesretnim okolnostima započelo je prvo veliko putovanje Luke Modrića. Bila je to velika promjena koja je zauvijek obilježila njegov karakter. [...]
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....