Jezivo. Ta riječ još odzvanja nakon subotnjeg upada huligana sa šipkom na derbiju na Poljudu i njegova neometanog prešetavanja travnjakom.
Ne potiče strah to što je uljez uletio na teren, jer na svakom stadionu uvijek će se naći dovoljan broj budala i ekshibicionista za takav performans.
Događa se to i boljim organizatorima nego što je NK Hajduk, pa su hrvatski navijači uletavali na teren i na Svjetskom prvenstvu (tip koji je ljubio kopačku Dadi Prši u Njemačkoj 2006. godine) i lani na Euru u Francuskoj (tip se našao u klupku s našim igračima nakon Modrićeva gola Turcima).
Vole uletavati pogotovo Englezi, bez gaća, za svoj trenutak slave, goli do boli…
Nije to jezivo, jezivo je što je subotnji ulet u Splitu razgolitio do boli paralizu cijelog sustava u Dalmaciji u borbi s ekstremistima.
U brojnim pregledima na YouTubeu vidimo kako problem nasilnika koji utrčava na teren i ugrožava sudionike natjecanja, sportaše i suce, rješavaju zaštitari i policije širom svijeta. Obično u sumanutoj jurnjavi, najbržom i najefikasnijom metodom.
U Poljudu su svi zaduženi za sigurnost bili paralizirani, skamenjeni. Ne zato što nisu obučeni za takve situacije (pa inače ne bi dobili posao na stadionu), nego zato što ih NE SMIJU primijeniti.
Fantom na terenu nije bio “strano tijelo”, ponašao se i bahatio kao gazda Poljuda, nedodirljivo, kao da mu nitko ništa ne smije.
I ne može se reći da je u krivu, jer svatko od tih zaštitara, pa i policajaca u Splitu zna čemu se izlaže ako napravi “grešku u koracima” kontra torcidaša.
Pa i tužitelji, suci (ali ne oni nogometni), novinari, ako nisu aktivisti u službi PR-a i skretanja pozornosti i ublažavanja štete primitivnih orgijanja... Svaki od tih ljudi mora nastaviti živjeti u gradu i na ulicama gdje mu više nitko ne može obećati, a kamoli garantirati sigurnost. Znaju da su taoci organizirane skupine koja daleko premašuje navijačku i koja nameće pravila ulice u cijelom gradu i regiji.
Nisu samo Hajduk i hrvatski nogomet taoci Torcide, kako se to hrabro i otvoreno, jedini iz Splita, u Jutarnjem listu usudio napisati novinarski bard Zdravko Reić koji dobro zna kako je živjeti u atmosferi nametnutog straha.
Ne treba ići dalje od primjera ugostitelja koji se našao uvučen u napad na suca Brunu Marića u restoranu Stobreču i pokušao ga zaštititi od najtežih posljedica.
Nakon toga su uslijedili rafali na njegov lokal, dojave o bombi, razbijanje, palež auta… očito kao nesretni slijed događaja, jer sve su to napravili “nepoznati počinitelji”. Kao što su nepoznata ostala i sedmorica napadača na Marića usred dana u “milijunskom” Stobreču, svi osim jednog kojeg su slučajno zadržali na poprištu zločina u restoranu.
Kao što su nepoznati i crtači svastike itd., itd… kao što će nepoznati ostati i oni koji su u subotu navečer nakon derbija, na cesti kod Senja, presreli i razbijali automobile, više od 200 km od Splita.
To je jezivo, a sve ostalo je šutnja. Omerta.
U tom znakovitom uletu fantoma na derbi na Poljudu, koji su Torcidini portali ispratili jezovitim komentarima “Ovo je samo poruka…”, znakovita je i šutnja političkih stranaka i brojnih kandidata na lokalnim izborima.
Prije dva tjedna svi su, po sistemu spojenih posuda, od najglasnijeg Mosta do SDP-a i HDZ-ovih lokalnih kandidata, do raznoraznih perverznih udruga za promicanje “prolaznosti vremena”, od jednog penala u Vinkovcima napravili prvorazredni politički skandal u Hrvatskoj, za raspravu u Saboru. Svi su odjednom postali stručnjaci za nogometnu problematiku i sudačku organizaciju.
Sada, kad je pred svima eskalirao opasniji problem, jako dobro poznat svima koji su u nogometu, ali koji ozbiljno nadilazi granice nogometnog terena, gromoglasna je politička šutnja “ne bi se šteli zameriti”. Ili su politički dužnosnici tek avangarda u borbi za neradnu nedjelju, pa im je nedjelja odavno neradna, ako baš nije izborna.
Iz šutnje i mraka nikad ništa dobro nije izašlo. Ali koga to briga dok slatko hrčemo, a uvijek će se naći dovoljno mesa da se pogled skrene i bace kosti na “huligane u ložama”, korupciju, malverzacije, na tisuću drugih problema koji su kao opravdanje da treba imati razumijevanja za divljaka koji s palicom poželi razbiti glavu onome koji ne stoji pod transparentom „Kontra sili, kontra mraka“.
Hrkanje sigurno neće zaustaviti eskalaciju nasilja, naprotiv, poticat će sve više fantoma da im je sve dopušteno. I da lijepa riječ i slovo zakona ne vrijede puno pred zakonom palice.