Manchester United – Basel 3-0, Bayern – Anderlecht 3-0, Celtic – PSG 0-5, Chelsea – Qarabağ 6-0, Man. City – Feyenoord 4-0, Real M – APOEL 3-0. Predvidljivo? Jasno. Očekivano? Apsolutno. Dosadno? Pa… pomalo već i jest!
Unatrag nekoliko godina svijet europskog nogometa pogađa rastući skepticizam dežurnih njurgala koji rogobore protiv elitnog svjetskog, klupskog natjecanja u kojem se svake godine događaju iste stvari. Radi se o natjecanju koje volimo, ali natjecanju koje podsjeća na neki film koji ste već sto puta gledali; volite ga, OK, ali napamet znate i radnju, i glavne glumce, i ono najvažnije - rasplet.
Velikan nogometa
“Radi se o nesrazmjeru koji je nemoguće zaustaviti i koji bi Ligu prvaka pretvorio u Europsku ligu – nogometno B natjecanje koje nikoga ne zanima – samo da se u njemu ne vrti toliki novac, koji za sobom vuče prestiž. Jasno, Liga prvaka najveće je natjecanje na svijetu, biti pobjednik neusporediva je stvar, međutim, sve tamo do polufinala stvari su nevjerojatno prozirne. Upravo stoga UEFA je pokrenula revoluciju koja bi trebala nešto promijeniti, ali…”, izgovorio je nekidan velikan engleskog nogometa, a danas koncizni komentator zbivanja bez dlake na jeziku, veliki Gary Lineker.
Lineker je ovoga puta silno u pravu: tek je Monaco lani prekinuo dominaciju Engleske, Španjolske, Italije i Njemačke koje su u zadnjih šest godina dale baš svakog polufinalista Lige prvaka. Real Madrid tamo je bio svake godine, Barcelona i Atlético Madrid tri puta, Juventus dva puta, a po jedan iskorak do posljednjih četiri učinili su još Manchester City, Borussia Dortmund i, dakle, Monaco.
No dok, recimo, od četvrtfinala nadalje traje bespoštedna bitka najvećih, ono što tome predstoji prerasta u nesrazmjer velikih i malih u kojem iz godine u godinu razlika postaje sve veća, na trenutke i groteskna. Rezultati 1. kola ovogodišnje Lige prvaka postaju standard koji se ponavlja već nekoliko godina unatrag, a traje sve do kraja natjecanja po skupinama, gdje pretposljednje, a pogotovo posljednje kolo, postaju odrađivanje posla, s obzirom na to da su mjesta za nastavak natjecanja odavno podijeljena.
A UEFA, kojoj je Liga prvaka “zlatna koka”, upravo je stoga odlučila prerezati i posljednje niti s romantikom koju je odlučio vratiti Michel Platini, bivši čelni čovjek krovne udruge europskog nogometa. I premda se “starom kovu” takva odluka činila radikalnom, postaje jasno da Liga prvaka postaje natjecanje u kojem mali zaista nemaju što tražiti. Dinamo je, konačno, klasični primjer, jer osim kamare para, tamo nije zaradio ništa osim podsmijeha, a pobjede poput one protiv Arsenala bile su iznimka koja potvrđuje pravilo. Unazad pet-šest godina, još se moglo dogoditi da neki zalutali metak APOEL-a, recimo, naudi velikanu i kreira senzaciju, međutim, u posljednje vrijeme to postaje bezlično igralište velikih koji poput kakvog školskog bullyja lupa čvoke klincima iz nižih razreda…
Drugim riječima, oni “mali” imat će puno teži put kroz kvalifikacije za velika natjecanja. Krovna europska nogometna organizacija odlučila je promjenom sustava kvalifikacija smanjiti broj klubova u Ligi prvaka iz “manjih liga” i povećati broj sudionika iz “najboljih liga”. Prema novom sustavu prva četiri kluba iz najbolje četiri europske lige ići će direktno u Ligu prvaka, peta i šesta liga imat će po dva izravna mjesta, dok će po jedno dobiti zemlje od sedmog do desetog mjesta na ljestvici. Što se tiče ostalih, po dva sigurna mjesta imale bi peta, šesta i sedma nacija s UEFA-ine ljestvice koeficijenata, a po jedno petorka od osmog do 12. mjesta.
Za Hrvatsku je najzanimljivije što će se broj prvaka koji dolaze kroz kvalifikacije smanjiti s pet na četiri, a broj nižeplasiranih klubova iz (po koeficijentu) jačih liga smanjit će se s pet na dva. Prevedeno, došli smo do brojke od 27 klubova koji bi imali izravni plasman u skupine što znači da bi se samo pet klubova moglo plasirati kroz kvalifikacije. A u njima bi sudjelovalo 50 klubova, među kojima i po jedan iz svake od prije navedenih država. Sve to znači izuzetno težak put, da ne kažemo nemoguću put za onoga tko bude hrvatski prvak.
Tako će za hrvatskog prvaka stvari biti malo teže, dok će za drugoplasiranog, ako Hrvatska bude imala pravo na dva predstavnika, biti iznimno teško stići do grupne faze Lige prvaka.
Igranje u elitnom nogometnom natjecanju na svijetu sada je za većinu “malih” dobilo oznaku “SF”, a iz UEFA-e su ovaj potez opravdali time što novi sustav znači povećanje kvalitete i maksimiziranje komercijalnog uspjeha.
Ligaški sistem
Godinama se, naime, stvarala kritična masa najvećih klubova koji su prijetili svojevrsnim otkazivanjem UEFA-e i slaganjem svoje nogometne “NBA lige”, ekskluzivno društvo u koje mogu zakoračiti oni najbogatiji. Za “odrpance” s dna kace tamo ne bi bilo mjesta. Real Madrid, Barcelona, Bayern, Juventus, Manchester United, Manchester City, Chelsea, Arsenal i PSG - oni su bili glavni zagovornici inicijative o zatvorenom natjecanju, tzv. Superlige koja bi se sastojala od 16 ili 24 najveća europska kluba.
Htjeli su igrati ligaškim sistemom kako bi se što više puta sastali međusobno i kako bi, naravno, komprimirali što je više moguće financijskog dobitka. Nastanak takve Superlige, u izdanju kakvo žele najveći klubovi, njima bi donio stotine milijuna eura ekstra prihoda od marketinga, sponzora i TV-prava… UEFA je shvatila da bi moglo doći do problema, pa je tražila sastanke i ubrzo došla do kompromisa, koji je, jasno, išao na ruku vodećim (čitaj: najbogatijim) klubovima Europe: najveći klubovi odlučili su iskoristiti priliku i maksimalno pojačati pritisak na UEFA-u kako bi im udovoljila u višegodišnjim zahtjevima.
Europska liga
U prijevodu, Platinijeva ostavština, koja se temeljila na dobivanju glasova malih nacija, a uvela je novine 2009. godine kada je uveden format kvalifikacija za Ligu prvaka u kojem je odijelio prvake od neprvaka država, odlazi u povijest, a na scenu će od sljedeće sezone stupiti novi format koji će u gotovo u potpunosti zadovoljiti europske nogometne “macane”.
“Power and the money, money and the power”, stih je u kultnoj hip-hop uspješnici Gangsta’s paradise, a to je upravo i siže UEFA-ina kursa, koji, nažalost, ima podloge. U svijetu u kojem se vrte milijarde eura nemoguće je naći prostora za dvoboje koji gube na interesu jer su rezultati jasni i prije nego utakmica počinje. No premda su mnogi podigli glas, ako postanemo realni, upravo se taj format čini najrealnijim. “Mali” će dobiti natjecanje po mjeri, Europsku ligu u kojoj je i moguće učiniti iskorak, dok su “veliki” bezecirali svoje igralište u zlatnom pješčaniku s purpurnim kanticama.
Kada se malo bolje pogledaju i analiziraju igre i rezultati posljednjih godina, onda je to i logično, iako će mnogi ponuditi priču o pari i burgiji. I bit će u pravu, jer ovim će potezom UEFA s novim predsjednikom, slovenskim odvjetnikom Aleksandrom Čeferinom, samo dodatno produbiti jaz između velikih i malih. No, ruku na srce, ta podjela ionako postaje sve dramatičnija i nezanimljivija. Jer, UEFA-in lukrativni budžet ovime će možda približiti one druge klubove iz velikih liga da se približe onim najvećima, s obzirom na to da je onim iz manjih liga to ionako postalo nemoguće.
Upravo stoga, ušli smo u posljednju romantičnu sezonu elitnog europskog natjecanja. Sezonu u kojoj ćemo do proljeća daleko unaprijed zaokruživati očekivane rezultate, a onda proživljavati klimaks neizvjesnosti. Sezonu u kojoj će klubovi podijeliti gotovo 1,4 milijarde eura nagradnog novca, što je zaista velika svota. Sezonu u kojoj Real Madrid vodi utrku da u svibnju u 63. utrci za najbolji klub Europe, a u 26. otkad se ona zove Liga prvaka, podigne starog, dobrog “ušatog prijatelja”, kako se tepa trofeju za najbolju momčad Europe. Iza njega, prema kladionicama i stručnjacima, slijede Barcelona, PSG, Bayern, Manchester City… a onda iza njih daleko nema nikoga.
Natjecanje je to koje smo voljeli zbog Dinama, APOEL-a ili recimo Maribora, ali posebno momčadi tipa Qarabağa, azerbajdžanskog predstavnika koji je svojevrsna reprezentacija izbjeglica, s obzirom na to da je davno zbog rata istjerana iz svoga doma. A iako takve priče postaju bestseleri, oni su kratkotrajni i brzo zaboravljivi. U velikom ognju novca, veliki su odlučili da mali više nisu dobrodošli. Iako zvuči grozno i nehumano, današnji je sport, a nogomet pogotovo, postao upravo takav.
I zato je ova sezone splet nostalgije, romantike i galopirajućeg nogometnog kapitalizma koji je postao standard. Liga prvaka koja će bitku biti oko Cristiana Ronalda, superbogatog PSG-a, koji dolascima Neymara i Mbappéa stvara momčad koja može napasti vrh, te ljute i inatljive Barcelone koja želi pokazati da odlaskom Neymara nije izgubila svoju moć.
Aperkat
Tu je čak i veliki Bayern autsajder, sa sve bljeđim Robbenom i Ribéryjem, baš kao i Englezi koji ne mogu pronaći pravi recept da s Otoka napadnu kontinent. Potom Atlético Madrid, koji je sankcijama Financijskog fair-playa ostao zakinut za nekoliko klasnih poteza kojima bi Simeone posljednji puta napao nogometnu vrhušku. Radi se, dakle, o oproštajnoj sezoni Lige prvaka koju znamo, a u kojoj će, opet, glavnu ulogu igrati oni koje vrlo dobro znamo. I baš nikoga više nije briga što je Maribor protiv Spartaka iz Moskve prema golu suparnika uputio 20 i kusur udaraca jer oni ionako ništa ne znače. Slovenski i ini aperkat malih velikani su zaustavili, upućujući konačni nokaut: žao nam je, momci, ali u ovom ringu više niste dobrodošli…