PIŠU: Nikola Lipovac i Tomo Ničota
Dinamovi nogometaši strastveno su proslavili plasman u Ligu prvaka, drugi uzastopni, četvrti u posljednjih šest sezona, po čemu su najuspješniji klub u susjedstvu i široj regiji.
Nakon 2-1 pobjede u produžecima pjevalo se, skakalo i plesalo još u svlačionici Red Bull Arene i u autobusu na putu u hotel, što je podijeljeno na društvenim mrežama, a potom su se igrači razdvojili na domaće, uključujući Stojanovića, i strance predvođene Portugalcima.
Stolovi su u hotelskom lobbyju i na terasi bili zauzeti, za svakim je bila druga priča. Uglavnom nogometna. Neki su pričali o utakmici, neki o tome koga žele u skupini Lige prvaka. I tako, negdje do tri sata ujutro, kad se društvo počelo pomalo razilaziti. Međutim, onda odjednom glasna pjesma, sve bliža i bliža, svi su ušutjetli i gledali što se događa. Tada su s prvog kata u lobby banuli Eduardo i Machado, predvodnici ovog šoua, iza njih Fernandes, Matel i Sigali, praćeni još nekim članovima stožera i ljudima iz kluba. Na “traci” pjesma, Eduardo predvodi:
- Ako me ostaviš, kad poželiš kraj...
Nije znao Portugalac sve riječi, naravno, ali je svojim nastupom podigao hotel na noge, u idućem trenutku svi su pjevali, širili ruke poput Miše, grlili se. Još uvijek u šoku od nastupa koji je izveo Eduardo. Naravno, Portugalac, kojemu je to bila zadnja noć u Dinamu prije odlaska u Chelsea, dao si je oduška, skinuo majicu, na glavu stavio krpu, pozdravljao se i grlio sa svima, a posebno je u publici tražio Zdravka Mamića, koji mu se, još uvijek iznenađen predstavom, pridružio, zajedno su otpjevali i odradili performans.
Eduardo je inzistirao. Bilo je tu i suza i smijeha, ustao je i trener Kranjčar, pozdravio se još jednom s Eduardom koji je u sunarodnjaku Machadu imao odličnog pomagača.
- Ja sad idem spavati, mene čeka novi radni dan, treba se pripremiti za ono što dolazi - napustio je društvo Kranjčar, dok se Eduardo se nije dao s podija, nema s kim se nije pozdravljao i s kime nije želio zapjevati.
Mate Mišo Kovač prešao je u “Kamen, krš i maslinu...”, pa su došle Dinamove pjesme, dobar miks kondicijske trenerice Tamare Despot.
Bila je to Eduardova velika večer. I noć. Branio je sjajno, bio jedan od glavnih Dinamovih igrača u pobjedi i plasmanu u Ligu prvaka, a ovime je dodatno “kupio” sve u klubu.
Boja dresa, dakle, ostaje ista, čak je i jezik gazde slavenski, jedino što je Zdravko Mamić za nijansu, dvije emotivniji od Romana Abramoviča, što se vidjelo i u ranojutarnjim satima četvrtka kad je zapjevao i zaplesao s Eduardom te nekoliko važnih članova Izvršnog odbora predvođenih predsjednikom kluba Mirkom Barišićem i trenerom Zlatkom Kranjčarom, kao i ostalim najužim suradnicima iz tzv. radne zajednice i nekolicinom navijača. Održao je Dinamov savjetnik i dirljiv oproštajni govor čuvaru Dinamove mreže u protekle dvije sezone:
- Bio si prvak Hrvatske s Dinamom, postao si prvak Europe s Portugalom i dobio si posao snova u jednom od najvećih klubova na svijetu. Hvala ti za sve u Dinamu i u obitelji Dinamo živjet ćeš vječno - započeo je bivši izvršni predsjednik kluba, a potom poželio da Eduardo ostane dok mu ne počne teći ugovor u klubu sa Stamford Bridgea, 1. rujna.
- Ne znam kako je moguće da organiziramo tvoj oproštaj u Dinamovu dresu. Malo je nezgodno da to napravimo u nedjelju jer igramo u Puli, u gostima. Ne znam, ali jednostavno ne želim da odeš iz Dinama sa samo ‘hello’. Znam da sad ideš u Chelsea, ali ako se hoćeš oprostiti u Puli, dođi, brani i reci Hrvatskoj, Dinamu i svojoj braći ‘goodbye’ i ‘see you’. Thank you for all, Eduardo - zahvalio je Mamić uz ovacije nazočnih.
Prije nego što su Eduardo i sunarodnjak mu Machado improvizirali slavlje uz glazbu sa smartphonea, Mamić je za stolom nazdravio i treneru, kojem je još na travnjaku čestitao riječima “to je to”.
- Cico, imaš sve, od stručnosti, preko ljudskosti do kulturnog ophođenja, ovo je tvoja velika pobjeda - rekao je Mamić, a Kranjčar, svjestan koliko u nogometu malo dijeli pobjednike od gubitnika, odgovorio:
- Zdravko, ovo je uspjeh svih nas, zajednički. Svi smo skupa zaslužni, nema zaslužnijih među nama - naglasio je Kranjčar, koji je tako postao prvi Dinamov trener koji ga je dvaput uveo u Ligu prvaka, 1998. protiv Celtica i sada protiv Salzburga.
Oko pola četiri ujutro Mamić je nazočne pozvao na spavanje jer ujutro ih je čekao put autobusom za Zagreb i iščekivanje ždrijeba...