Dobro je što se tek u završnici obistinilo da su obje momčadi puno raspoloženije napadački nego obrambeno, u smislu koncentracije, vjerojatno i filozofije igre, jer to se naziralo već od prve minute.
Iako su Guardiolinu izjavu protumačili da je ‘pila naopako’, njegove pohvale za Monaco su bile ozbiljne, gosti su nezgodna momčad, ali mnogo se bolje snalaze igrajući obranu na suparničkoj polovici, nego u zadnjoj fazi terena, što se u posebno negativnom smislu pokazalo u finišu. Tada je vezna linija nestala s travnjaka, a zadnji red nije prepoznao niti jednu situaciju dubinskog proigravanja iza njihovih leđa, što je čak neshvatljivo za momčad na toj razini.
Monaco je više nego opasan, ima moćne pojedince i vrlo vjerojatno ima šanse u uzvratu. City je pokazao što i cijelu sezonu, ide od izvanrednog do upitnog. Previše je kod njih nedostataka da bi ih se moglo proglasiti spremnim za osvajanje trofeja.
Utakmica je bila spektakularna i radi napadača, pogotovo strijelaca Agüera i Falcaa, a i mladih kraj njih Mbappea i Sanea. Za one koji analiziraju susret, previše pogrešaka je dijelom pokvarilo dojam.
Agüero i Falcao su prepoznatljivi igrači, vrhunski, pravi vukovi šesnaesterca, a to su sinoć demonstrirali na najbolji način. Svaki je mogao još dati gol-dva. Onaj koji je imao malo više sreće, na kraju je slavio.
Nejasan je veliki pad Monaca, pa je teško reći je li presudilo što nisu zabili kazneni udarac. To kako su potonuli je prejako da bi bilo normalno, i psihički i fizički. Jer kod vodstva 3:2 su trebali dobiti stimulans da se dignu, a oni su završili u crnoj rupi.
Subašić? Nisam siguran što mu se dogodilo kod gola za 2:2, mogao je pokriti tu loptu. Imao je i dvije-tri nesigurnije intervencije, ali njegova obrana je bila previše propusna. Čim je City malo dao gas, mogli su kraj njih prolaziti kako su htjeli. Da nije napravio taj jedan kiks trebao bi dobiti solidnu ocjenu, ali nije bio dominantan. Uzvrat će biti zanimljiv.