Matjaž Kek večeras s Rijekom ulazi u petu europsku sezonu. S obzirom na poziciju kluba s Kvarnera na europskoj nogometnoj karti te svim ostalim okolnostima (financije...), može se reći da je u protekle četiri samo jednom - kiksao. Znate već, ne treba spominjati da se misli na ispadanje od Aberdeena, i to prilično uvjerljivo...
Za potrebe teksta, fokusirat ćemo se samo na klupske europske nastupe Matjaža Keka u dosadašnjoj karijeri, reprezentacija neka ostane po strani. Kek je, prije dolaska na Kvarner, u Europi nastupao s Mariborom. I to dvaput u kvalifikacijama za Ligu prvaka. U prvom je navratu došao između dvije utakmice kada je Ivo Šušak dobio otkaz nakon domaćeg poraza (0:3) od škotskog Rangersa. Kek je u Glasgowu izgubio 3:1, a dvije godine poslije ispao je od zagrebačkog Dinama, tada je Modre vodio Nikola Jurčević, a pobjedničke golove na Maksimiru su zabili stoperi Mijatović i Drpić.
U jesen 2004. ispao je u 180 minuta od Parme, iako je rezultat s Tardinija bio aktivan (3:2), u Sloveniji nije bilo pogodaka. Nije Kek uspio ni u polufinalu azijske Lige prvaka sa svojim Ittihadom protiv Jeonbuk Motorsa (2:3) 2011. godine.
Slovenski trener od 28 europskih utakmica na klupi Bijelih ima 12 pobjeda, dvostruko manje poraza i 10 neriješenih rezultata. U premijernoj sezoni Kek je praktički ostvario nemoguće, prošao u skupine preko Prestatyna (očekivano), Žiline (uspjeh) i Stuttgarta (spektakl) s time da je susret na Mercedes-Benz Areni na neki način obilježio Miškovićevu eru ili barem njen početak. U grupnoj fazi Bijeli su potonuli u Portugalu (Vitoria), hrabro igrali na Gerlandu (Lyon) i Villamarinu (Betis) dok su na Kantridi ostvarena tri remija (dvaput 1:1, jednom bez pogodaka).
U sezoni 2014/2015., točnije u njenom prvom dijelu, Rijeka je igrala oku najugodniji nogomet. Ne slučajno, na lijevom je beku bio Marin Leovac, glavnog veznjaka igrao je Mato Jajalo, a u špici Andrej Kramarić. Momčad je s lakoćom pomela Ferencvaros, Vikingur i Šerif uvjerljivom predstavom u Moldaviji. Iskorak je, stoga, učinjen u skupinama, Rijeka je pod stijenama Kantride svladala Feyenoord i Standard, Sevillu držala “u konopcima” do sudačke nadoknade i u posljednjem kolu je u Andaluziji čak tražila prolazak dalje. Bilo bi previše...
Iduće dvije Kekove europske godine bile su neuspješne. Pogreške u pripremama (premalen odmor reprezentativaca) te u selekciji (igrači koji su glavom već bili u inozemnim klubovima) kumovale su ispadanju od Aberdeena, posebno domaćem porazu (0:3) u kojem su Bijeli, kao rijetko kad pod Kekom, izgledali neorganizirano, nekoncentrirano i poput razbijene vojske. Dogodilo se još samo jednom, u Koprivnici u polufinalu Kupa...
Mnogi treneri u mnogim klubovima ne bi preživjeli Aberdeen, Kek jest i lani ga ždrijeb nije pomilovao jer je Rijeci dodijelio Basaksehir, turski klub u usponu, slabog koeficijenta, no kvalitetne momčadi. Bijeli su igrali 50-50, Tomasov je promašio dobru šansu u Istanbulu, a Edin Višća dvaput se uvukao između Eleza i Zute za 2:2 na Rujevici.
Dva vrhunska rezultata i dva ispadanja na prvoj prepreci. Negativan niz bi se ovog srpnja trebao prekinuti, TNS se mora proći...