Tragičar jučerašnje utakmice bio je - Dinamo! Svi koji su igrali, ali i trener Sopić. Iako su gosti miljama kvalitativno ispred Modrih, često je sve izgledalo zaista tragično. Ipak, dva igrača su jučer zaslužila posebnu “aureolu” tragičara utakmice.
Jedan je svakako Adrian Šemper, mladi vratar koji je primio dva pogotka koja nije smio primiti. Naravno, znamo da je Šemper mlad, da je dobio priliku na velikoj sceni, da mu svakako nije lako. Kad imate 19 godina i proglase vas “brojem 1”, onda se bude razne emocije, razna razmišljanja.
Naravno da se mora imati razumijevanja za Šemperove mlade godine. Međutim, radi se o profesionalizmu, vrhunskom nogometu, nema tu prostora za opravdanja, previše čekanja na odrastanje... jednostavno nema... Takva su pravila igre kod “velikih dečki”, kod utakmica na ovoj razini.
Šemper je jučer bio loš, primio je pogodak Dybale s oko 30 metara, bez obzira na silinu udarca, trebao je to braniti. Četvrti gol koji je primio nakon slobodnog udarca bio je zapravo - njegov autogol. Užasno loše je intervenirao. Dečko je sigurno poljuljan nakon “petice” na Rujevici, sad mu se dogodilo i ovo jučer. U nedjelju stiže Hajduk, igra se veliki derbi. Može li Šemper biti spreman nakon svega ovoga što je prošao? Pustimo Ligu prvaka, Dinamo se mora koncentrirati na domaće prvenstvo, svi kiksevi su zabranjeni.
Tragičar “broj 2” bio je Gordon Schildenfeld. Kod prvoga gola loše je reagirao, lopta mu se nespretno odbila od noge, pogodila je Sigalija, Pjaniću nije bilo teško. Onda je glavom pogodio gredu, da bi se prije četvrtoga gola lopta odbila baš od njega, promijenila smjer te dodala sol na Šemperovu ranu. Dakle, tragičar do tragičara, zato je sve tako loše ispalo po Dinamo. Sopić je taktiku temeljio na obrani, a ispalo jest da je obrana na čelu sa Šemperom bila poput švicarskog sira. Uz toliko tragičara ne može se očekivati ništa više od uvjerljivog poraza i još jedne europske packe koja jako boli.