MAKSIMIR OČAJNIČKI TREBA POMOĆ Je li konačno stiglo vrijeme da Dinamo dobije svoju Arenu?

Utakmica na Salzburg Areni ulazila je u finiš kada se Zlatko Kranjčar okrenuo prema klupi. Kao da je pogledom tražio punomoć Maje Vlaka, Sopića i Marića da pošalje Schifu na centarfora. Trojac asistenata samo je kimnuo glavom.

Onako, više iz očaja nego iz nekih trenerskih rezona. Da je Cico na klupi imao napadača, sigurno bi ga gurnuo u vatru. Ovako je računao na kartu Schifine iznadprosječne nogometne inteligencije, iskustvo ali i činjenicu da je na svom Šubićevcu do seniora igrao upravo u špici napada. Sve ostalo je povijest. Općenito je Kranjčar odlično odradio utakmicu. Soudanija nije bilo niti na mapi ali ga je znalački istrpio pa na koncu dočekao u produžetku.

Antu Ćorića nije stavio od prve minute ali kada se u nastavku otvorio prostor i kada mu je trebao netko tko je jak u duel igri, netko s vicem i sposobnosti stvaranja viška dobio ga je u Ćoriću. I na koncu je suprotno svim očekivanjima Cico Kranjčar doveo Ligu prvaka u Zagreb.

U Maksimiru su se nadali ovakvom epilogu, ali potajno. U sebi. Malo tko je naglas htio reći da vidi Dinamo u skupini, još manje je netko bio spreman staviti i jednu kunu na kladioničarsku opciju – Dinamo u Ligi prvaka. Tek oni okorjeli hazarderi ili vječni optimisti. Baš poput Željka Markovića, velikog navijača i stalnog pratitelja Dinama na gostovanjima. Ne samo europskim. Legendarni Leopard nam je nakon utakmice protiv Vardara, poslije one muke u kojoj su Dinamo na životu držale vratnice i grede stadiona Filip II u Skopju, šapnuo: ‘Dajte im malo kredita jer tako je bilo i lani. Opet idemo u Ligi prvaka, vidjet ćeš’.

Pripisali smo to njegovom zaraznom optimizmu, ali u Salzburgu je i Leopard dočekao svojih pet minuta. Svi su ih dočekali. U trenutku dok si prodao najboljeg igrača, dok su ti na odlasku Rog, Eduardo i Ćorić, ući u skupinu najelitnijeg klupskog nogometnog natjecanja na planetu je podvig. Sada se nameće pitanje strategije kluba. Hoće li staviti veto na prodaju Roga i Ćorića ili idu do kraja s namjerom o kompletnom ‘face liftingu’ prve momčadi s primarnim ciljem promocije generacije 1998. Novac im više nije prioritet jer se puno zaradilo ove godine. S Pjacom i Brekalom zatvorio se proračun a s premijama od Uefe, ratama od Brozovića i ponešto odšteta od sitnih transfera zaključio se proračun i za sljedeću sezonu, možda čak i dvije. Što Dinamo sada može napraviti?

Cico najavljuje proljeće u Europi, ali treba biti realan... Da li napadač od pet milijuna eura ili čak 10 garantira treće mjesto u skupini Lige prvaka? Imali smo Marka Pjacu koji vrijedi pet puta više pa smo zapeli i u onoj Europske lige. Možda da se dio zarade investira u kamen temeljac.

Zeljko Puhovski / CROPIX

Zlatko Kranjčar

Neka Dinamo uloži svoj novac u gradnju svoje Arene. Čekajući da politika bude okidač, svi bi mogli ostarjeti na Maksimiru. Izvjesno je kako Dinamo ne može sam u takav projekt, ali uz pomoć europskih fondova, države i Grada... Ako je Dinamo dao Zagrebu četiri Lige prvaka u šest godina onda je red da i taj Grad nešto da svojoj sportskoj perjanici. Znamo, zvuči nemoguće da u sljedećoj petoljetki gledamo Dinamo na svojoj Areni, ali i Liga prvaka se ove sezone činila nemogućom.