Zdravko Mamić pokušava otkupiti grijehe vlastite prošlosti. Kuloarska priča, koja kruži Zagrebom, kaže da je Dinamov gazda u sjeni, spreman otkupiti ugovor Roberta Murića iz Ajaxa.
Murić je živa rana na Mamićevoj menadžerskoj karijeri, garnirana čak i sudskim procesom, zbog neugodnih razgovora s tatom Murićem. Najblaže rečeno, u tim pregovorima je bilo ružnih glagola, koje bi obje strane željele prebrisati spužvom. Međutim, postoje “arhivari”, koji se trude da te metafore ostanu žive...
Robert Murić je najpoznatiji bjegunac iz Maksimira, koji nije želio prihvatiti uvjete Zdravka Mamića. Nisu to bili loši uvjeti, čak je Zoran Mamić putovao u Bednju, ne bi li nagovorio obitelj Murić na ostanak u Maksimiru. Ali, Zagorci su tvrdi pregovarači. Velika prepreka Murićevog ostanka u Dinamu bili su i njegovi zastupnici, braća Lemić, koji su inzistirali da se nadareni mladić preseli na njihove meridijane, u Nizozemsku.
rat za igrača U menadžerskom ratu pobijedili su Lemići, Murić je postao član Ajaxa, a Mamić je dobio još i sudsku tužbu zbog neprimjerenih, prijetećih riječi. U cijeloj priči najlošije se osjećao Željko Pakasin, zastupnik Roberta Murića, koji ga je iščupao iz Mamićeve agencije i preselio u “štalu” banjalučkih menadžera i zbog toga zaratio s Mamićem, makar mu je Zdravko vjenčani kum.
Zdravko Mamić je pripremio ponudu, koja bi trebala “izuti iz cipela” čak i slavni Ajax. Za nogometaša, koji je u prvoj momčadi Ajaxa odigrao samo 28 minuta i ima jednu asistenciju, spreman je platiti odštetu od 5.000.000 eura i ponuditi mu godišnju plaću od 800.000 eura. Mamić se ne rukovodi statistikom, on će radije posegnuti za nekim drugim brojkama, koje kažu; u drugoj momčadi Ajaxa Murić je zabilježio 28 nastupa, zabio osam golova i 12 puta je asistirao. Ne, Dinamov direktor u sjeni zna da je Murić neusporedivo vrijedniji, nego što su ga je vrednovao Frank de Boer, bivši trener Ajaxa, a vjerojatno mu se status neće popraviti ni kod novog šefa “kopljanika” Petera Bosza.
Kako je slabila moć Zdravka Mamića, tako je bio sve izraženiji egzodus Dinamovih igrača iz Maksimira.
U tinejdžerskim godinama zov novca je više od Dinamovog dresa privlačio Tina Jedvaja, koji se preselio u Romu, Seada Halilovića (Barcelona), Jozu Šimunovića (Celtic Glasgow), Josipa Brekala (Wolfsburg), Branimira Kalaicu (Benfica). Svi su odlazili, ili odlaze u velike klubove, međutim, odlaze i u neizvjesnost, koju ne može uvijek pobijediti samo snaga talenta, već i životnog iskustva. I zato je Marko Pjaca čekao sazrijevanje do 21. godine i tek tada se zaputio u tešku ligu.
obostrana korist Robert Murić bi u Dinamu, u trenažnom procesu kod Cice Kranjčara sasvim sigurno profitirao, Dinamovo ime, a i Mamićev utjecaj, koji nije izblijedio, brzo bi ga približilo reprezentaciji. Možda je baš zbog toga njegov impresario željko Pakasin proteklih dana boravio u Amsterdamu, iako informacije s druge strane govore da braća Lemić, koji su gospodari Murićeve karijere, ne žele ni čuti za povratak u Zagreb. Ma koliko to svi ostali željeli. No, Vladi Lemću Dinamo nikad nije bio posebno drag, još od igračkih dana, dok je igrao za Borac iz Banjaluke...