Vatromet na kraju nije izostao, ni povici 'šampioni, šampioni', kojima je Rujevica pozdravila Rijekine igrače na kraju susreta. Kako bi tek bilo da su pobijedili, teško je i zamisliti. Jer, dobar dio gledatelja dočekao je taj kraj u nekakvom šoku, nevjerici, bili su tako blizu velikom slavlju i plus sedam, a onda je stigao taj Soudanijev metak.
- Mogli smo biti prvaci već sad, ali upitno je hoćmo li to i postati... Šteta - komentirali su domaći navijači odlazeći s Rujevice. Bilo je pred kraj susreta i tenzija, podigao se netko iz Dinamove delegacije u svečanoj loži kad je Soudani zabio pa je ustala tribina zaiskrilo je i na klupama između dva stožera, ipak, smirilo se i završilo miroljubivo. Kao što je i počelo.
Tiha je bila uvertira na Kvarneru. Obična subota, kao da je i obična utakmica, rekli bismo. Stizale su slike i videouradci iz riječke okolice, s otoka i iz Istre, slike transparenata podrške Kekovoj momčadi, baklje i vatrena kulisa. Ali, u gradu nije bilo toliko ‘vruće’. Niti u Opatiji, gdje su prije utakmice bili i Rijeka i Dinamo. Policajci koji su čuvali Modre uglavnom su se dosađivali, riječki navijači nisu, kako se spominjalo, došli dati podršku svojima s mora ili kopna. Primijetili smo i u Opatiji navijače Rijeke, koji su šetnjom kratili vrijeme do utakmice, bilo je i Zagrepčana, uglavnom onih s vikendicama u blizini koji su razmišljali doći na utakmicu.
- Znate li, ima šanse da dobijemo koju ulaznicu, baš bismo otišli - pitali su, ali nije bilo šanse. Karata nije bilo ni za lijek, čak ni na crnom tržištu. Nitko nije želio prodati taj vrijedan papir.
- Nema šanse, da mi nude tisuće eura, ne bih prodao - rekla nam je jedna mlada Riječanka.
Ali, svejedno ona klasična navijačka euforija je izostala.
- Nije ovo Split, drugačiji je to temperament - čuli smo nekoliko puta prije derbija, čak i od domaćih navijača. Moglo se na Korzu vidjeti šetače u Rijekinim dresovima, okićene šalovima, tu i tamo poneki povik, ali bilo je tek sramežljivo zagrijavanje.
- OK Rujevica, ali nije to kao na Kantridi. Nudila je mnogo više mogućnosti za atmosferu, prije, za vrijeme i poslije utakmice - rekao nam je jedan Rijekin navijač.
Doista, sjećamo se Kantride koja je i puno prije utakmice znala nuditi nogometnu atmosferu, Rujevica ima neka druga pravila. Istrčali su Dinamovi nogometaši na zagrijavanje 45 minuta prije početka, Riječani nešto kasnije, tribine su još bile prazne, tek koja stotina ljudi na svojim mjestima. Doduše, ceste oko stadiona bile su zakrčene, kolone automobila vodile su prema Rujevici, ali na samom stadionu nije bio navijački pakao, pogotovo ne prije početka susreta.
- Rijeka pobjeđuje, sigurno. Od Dinamovih igrača bojimo se samo Soudanija - komentirao je Luka iz Matulja. Koliko je samo bio u pravu, vidoviti Luka.
Vidjeli smo i navijači iz Pule, Senja, s Krka...
- Rijeka je prvak, to morate znati, vidjet ćete, ovo je povijesna utakmica - pristizali su optimistični navijači na stadion, utakmica je već bila blizu početku, a tribine su se tek počele puniti.
I, malo pomalo, su se i napunile, stigli su i Bad Blue Boysi u onaj čuveni kavez, atmosfera je lagano rasla. Čak i na sjevernoj strani, tamo gdje će jednom možda biti tribina, a sad su rovokopači, okupilo se ponešto gledatelja. Punila se Rujevica, punila, na kraju i napunila. Službena brojka kaže 6004 gledatelja, dakle, pao je sinoć rekord ovoga stadiona.
I, kako je utakmica tekla, tako je i navijanje postajalo žešće, obje Rijekine tribine bile su na nogama, velika većina navijača u bijelom, podrška momčadi bila je besprijekorna. I skakanje na sudačke odluke, promašene velike prilike. A među publikom vidjeli smo i mnoge poznate igrače, uz već spomenute Klasnića i Vranješa, vidjeli smo Budana i Balabana, Milinovića, Zahoru, Tomislava Ivkovića... Interes je bio velik, tko god je mogao biti na ovom derbiju bio je.