Huliganima koji godinama štite Hajduk od svih vrsta neprijateljstava mora se priznati kako su doista dosljedni u udaranju. Tko je god nešto skrivio - po njihovim kriterijima - mora platiti kaznu. I pritom je najmanje važno kakve će biti posljedice. Jer, huligani moraju biti dosljedni. Eto, dakle, objašnjenja zašto je netko od Torcidinih pripadnika - navodno samo verbalno - napao Francka Ohandzu te, priča se, još neke Hajdukove igrače.
Od ustoličenja Ivana Kosa u Hajdukovu predsjedničku fotelju, neprijatelji huligana koji brane klub s Poljuda strogo su bili vanjski. Lupalo se i to opako po Bruni Mariću i Zdravku Mamiću, a nije se štedjelo ni Janicu Kostelić, premda nitko nikad nije shvatio što je to ona Hajduku skrivila. I treba priznati da je i Kos kao predsjednik - uz neupitnu suglasnost uvijek prisutnog Nadzornog odbora - svaku demonstraciju nasilja osuđivao s dvije, katkad i tri rečenice tipa “osuđujemo svaku vrstu nasilje, ali...”.
Tako dosljedan Hajduk je ostao i nakon verbalnog napada na njihova napadača Francka Ohandzu. “Nije nam prijavio nikakvu fizičku ozljedu...” Hm... Pa zašto je onda uopće zvao policiju? Nije li mogao - baš poput Savvasa - par dana ne doći na treninge, ili kao neki drugi verbalno dotaknuti igrači jednostavno se ponašati kao da se ništa nije dogodilo.
Nakon što su huligani palicama izudarali Brunu Marića, Kos se popeo na Torcidin Sjever kako bi zajedno s njima stao u obranu Hajduka od “nasilnika u ložama”. Bio je to njegov odgovor HNS-u koji je tražio zaštitu Marića i svih nogometnih sudaca na stadionima. Hoće li se Kos vratiti na Sjever i sada kada su huligani nasrnuli na Ohandzu? I hoće li uopće dočekati priliku da to napravi? Jer ako je bijes huligana već prešao na Hajdukove igrače, nije li logično razmišljati da će im sljedeći na “nišanu” - a više im doista nitko drugi nije ni preostao - biti ljudi u odijelima, ali sada iz Hajdukove svečane lože? Iste one koji već neumorno potpisuju štura priopćenja nakon huliganskih ispada koji sramote i sport i Hajduk.
Apsurdna teorija? Zar će huligani napasti ljude koje su sami izabrali? Zašto ne, pa nisu li ti isti ljudi izabrali igrače koje nakon poraza vrijeđaju do nemilosti, gađaju stolicama i prijete im pred stanovima?
Kraja - nažalost - nema. Nakon svih demokratskih izbora, desetaka tisuća učlanjenih navijača i tolikih pjesama skladanih u čast “narodnog kluba”, Hajduk se vratio tamo gdje je bio i prije njih. Financijski nešto zdraviji, ali u duši jednako jadan i tužan. Bez snage i prava da se huliganima suprotstavi s više od dvije-tri kurtoazne rečenice suhoparnim priopćenjima...