Big Man. Tako ga zovu suigrači. Kada ga ugledate na travnjaku, postaje jasno i zašto. Kada se sa svojih 193 centimetra vine u zrak, baš nitko nema šanse. Odraz, skok, fizička snaga. Zdrav, baš kao sada, Andy Carroll djeluje moćno. Baš moćno. I postaje Bilićevo tajno oružje.
No opet, sjetite te tih svih tučnjava, problema sa zakonom, disciplinom, razbijenih vilica, bandažiranih šaka, alkohola, zapaljenih automobila, kućnog pritvora... I jednostavno je nemoguće ne promatrati kroz debeli okvir stereotipa. “Big man” je i “big trouble”, stalno prolazi kroz glavu, dok mozak vrti scenarij filma u kojem biste, da ga odgledate u kinu, izašli na pola predstave i prokleli bujnu maštu napušenog režisera. No Carroll nije mašta, Carroll je stvaran tip. Mnogi ga mrze, mnogi ga ne mogu smisliti, ali oni rijetki koji mu vjeruju, i koji ga vole tvrde - on je čudesni igrač i nevjerojatni dobrica. Samo kad je posložen u glavi. A sada je, navodno, takav.
OK, Andy, koja je vaša priča, zašto vas bije takav glas “bad boya”?
- Ne znam, stalno čekam da to netko kaže meni. Otkad znam za sebe, prepune su novine mojih fotki i priča, koje su u najvećem broju slučajeva potpuno izmišljene.
U životu tabloidne nacije to je i očekivano. Ali policijski dosjei teško se izmišljaju...
- Kada sam bio mlađi, imao sam svojevrsnih mušica, ali mislim da ih imaju mnogi. No izašao sam u jednome času iz okvira i postao čovjek kojem se žele isključivo skandali nalijepiti na leđa. Kažem, ne vjerujem da sam imao bitno drugačiju mladost nego bilo tko drugi, samo sam ja svoju proživljavao ispod ogromnog povećala javnosti...
Svojedobno je bio najskuplji engleski igrač svih vremena, njegov transfer iz Newcastlea u Liverpool, težak 35 milijuna funti, na kraju se doduše pokazao fijaskom, s obzirom na to da je u dresu Redsa u 44 nastupa zabio samo šest golova. Sada, pak, u West Hamu strahuje, s obzirom na to da se cijelo ljeto najavljuje novi napadač, težak nekoliko desetaka milijuna, koji sigurno ne dolazi sjediti na klupi.
- Novi napadač? Ne držim fige u džepu. Štoviše, konkurencija je uvijek dobra, ona te tjera naprijed, a i čeka nas preko 60 utakmica, trebamo se raspodijeliti. Iskreno, nadam se da ćemo dovesti top napadača, jer to bi bila jasna poruka našim konkurentima, ali i bi ujedno dao i dodatni elan ekipi. Je se ne bojim nikoga. Kažem, dobro je boriti se za poziciju, imati izazov koji te tjera naprijed. Dobro je za klub, momčad, ali bit će odlično i za mene ako bismo doveli velikog napadača. On te tjera da ne isključiš... Veselim se tome.
Samopouzdanja mu ne fali, uostalom Bilić ga hvali, a i on je West Hamu lani sam doveo barem devet bodova, ulascima s klupe kojima je rješavao utakmice.
- On je izuzetan trener. Kada ga uspoređujem s drugima koji su me vodili, kada vidim kako vodi grupu, taj njegov “man managment”, uostalom bio je velik igrač i zna što govori, jer je sve to proživio. Uostalom, dovoljno se osvrnuti na lanjsku sezonu kada nas je preuzeo svi su nam predviđali borbu za ostanak, a završili smo na sedmom mjestu, do kraja se boreći za Ligu prvaka, za trofej FA kupa. Ima svoje finese, taktike, zna što govori, ima kvalitete koje se pokazuju na terenu.
City, United, Chelsea… svi imaju novog menadžera, a tu su još i Klopp, Wenger... Bit će ovo teška, naporna sezona za sve, pa čak i za Bilića.
- Za igru i ligu je odlično što je mnogo velikih menadžera došlo u Englesku, ali sorry, dečki, mi imamo najboljeg. Po meni je definitivno među najboljima u ligi, a to govori pojedinačni, momčadski i rezultatski rast ostvaren lani. S međusobnim iskustvom koje imamo, i zajedništvom kojeg je stvorio, sada možemo samo biti bolji.
CIJELI INTERVJU I VELIKU PRIČU O CARROLLU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN!