Zlatko Dalić autor je fenomenalnog uspjeha. S Al-Ainom, prvakom Ujedinjenih Arapskih Emirata, hrvatski trener plasirao se u finale Azijske Lige prvaka.
Dalićeva momčad u utorak je u uzvratu s katarskim Al-Jaishom (trener Sabri Lamouchi) u Dohi odigrala 2:2, nakon što je u prvoj utakmici u Emiratima slavila s 2:1.
Velika promocija
- Al-Jaish je igrao dobro, iznenadili su me, bivši igrač Barcelone Seydou Keita ih je držao u igri. Sami smo si napravili probleme, dobili smo dva gola iz dva udarca iz daljine, pa se pojavila nervoza. Ipak, zabili smo gol u zadnjoj minuti za 2:2, za nas je to bilo kao da smo dobili utakmicu - ispričao nam je Zlatko Dalić.
Pred dvije godine također je stigao do polufinala, gdje ga je izbacio njegov bivši klub, saudijski Al-Hilal. U posljednje četiri godine otkako vodi velike klubove Al-Hilal i Al-Ain, hrvatski je stručnjak svaki put prolazio skupinu u Azijskoj Ligi prvaka, što dosad niti jednom treneru u Aziji nije uspjelo.
- Možda se kod nas u Hrvatskoj Azijska Liga prvaka ne doživljava kao neko veliko natjecanje, ipak je fokus na europskoj Ligi prvaka. Međutim, ovdje sudjeluju države kao što su Japan, Australija, Kina i Iran, velike zemlje koje puno ulažu u nogomet. Biti u finalu u tako jakoj konkurenciji za malu državu kao što su Ujedinjeni Arapski Emirati velik je uspjeh. Mi smo sad u finalu, lani je bio Al-Ahli iz Dubaija, to je velika promocija male zemlje preko nogometa kojeg svi prate i koji je u cijeloj Aziji vrlo popularan. Ove godine uspjeli smo ući u finale, ispisali smo povijest, ali nije to ništa ako ga i ne osvojimo. To je san ljudi koji vode klub i državu, a ujedno bi i za mene predstavljalo krunu karijere.
Problem uoči finala
Vlasnik Al-Aina je Mohammed bin Zayed, princ Abu Dhabija čiji je brat Mansour bin Zayed, vlasnik Manchester Cityja.
- U klubu vlada euforija, ipak smo ostvarili veliki rezultat. Oko tisuću naših navijača bilo je u Dohi, jasno je da su svi oduševljeni. Međutim, neće biti dobro ako i momčad upadne u euforiju. Uoči finala opet ćemo biti u problemu zbog reprezentativnih obveza, kao što je bilo i prije ovog polufinala. Većina naših igrača nastupa za reprezentaciju Emirata koja 15. studenog igra kvalifikacijsku utakmicu za odlazak na Svjetsko prvenstvo s Irakom, a mi u prvom susretu finala u Koreji gostujemo već 19. studenog.
Suparnik u finalu bit će korejski Jeonbuk, koji je s ukupnih 5:3 izbacio Seoul.
- Dobra su ekipa, također imaju dobre strance. Prvi su u Koreji s 15 bodova prednosti, igraju jako dobro i čeka nas jako težak posao, prije svega zbog nezgodnog termina i dugog putovanja i prilagodbe.
Kako Dalić uspoređuje kvalitetu azijske i europske Lige prvaka?
- Teško je napraviti usporedbu. Naravno da je europska kudikamo jača, kvalitetnija i bogatija, da se ulaže u promociju i marketing. Ovdje Kinezi ulažu daleko najviše novca u nogomet, a oba njihova kluba ispala su u četvrtfinalu Lige prvaka, iako je Shandong kupio Graziana Pellea za 20 milijuna, dok je Shanghai Hulka platio tko zna koliko...
Tjedan dana uoči 50. rođendana Dalić se priprema za finale Lige prvaka, je li to mogao zamisliti pred šest godina, kad je napustio Slaven Belupo i otišao u Saudijsku Arabiju?
- Uvijek sam vjerovao u sebe i svoju kvalitetu rada. No, bio je to težak put. Otišao sam u Al-Faisaly, klub koji je tek ušao u Prvu ligu, u mali grad u pustinji. Svi sad govorimo o finalu Azijske Lige prvaka, ali ja sam počeo u malom klubu s nikakvim uvjetima i za nikakve novce, trebalo je tamo živjeti i izdržati dvije godine. To je put kojeg mi treneri iz Hrvatske moramo proći, od dna do vrha, teško nam je dobiti šansu u pravom klubu, jer ovdje svi uglavnom pate na Španjolce, Nijemce, Argentince i Brazilce, a mi se moramo boriti. Nisam mogao ni zamisliti da će to tako ispasti, no nadao sam se najboljem. Zbog toga sam još više sretan, jer sam sve napravio sam.
U radu su mu, od Al-Faisalyja preko Al-Hilala pa do Al-Aina, pomagali i brojni Hrvati. Trenutno su mu pomoćnici Anel Karabeg i Borimir Perković, trener mlade ekipe je Joško Španjić, liječnik je dr. Jurica Rakić, kondicijski trener je Frano Leko, a fizioterapeuti Marin Polonio, Ivo Oršulić i Božo Šinković.
- Više od 30 ljudi iz Hrvatske bilo je ili još uvijek jest sa mnom ovih godina, bilo da je riječ o igračima, pomoćnicima, liječnicima ili fizioterapeutima. Moje je zadovoljstvo što se mogu okružiti našim ljudima, da i oni nešto vide i zarade. Nažalost, nemam u klubu hrvatske igrače jer ih je teško dovesti. Neki su preskupi, a neki koje bih ja htio nisu za vlasnike dovoljno velika imena s obzirom da smo u klubu ograničeni brojem stranih igrača.
Kandidat za izbornika
U nogomet se u Emiratima ulaže velik novac.
- Uvjeti za rad su vrhunski, Al-Ain i Al-Jazira su veliki klubovi koji ulažu jako puno. Gotovo svi treneri su stranci, od akademije do prve momčadi. Nastoje dovesti najbolje strane igrače koji su im dostupni, tu ne štede, ali puno plaćaju i lokalne igrače. Ne znam točne brojke, ali proračun kluba je ogroman, kroz nogomet se promovira cijela država.
Ujedinjeni Arapski Emirati imaju oko 9,5 milijuna stanovnika, od čega je milijun i pol domicilnih.
- Moje su ambicije vezane uz Al-Ain, moja je nogometna budućnost vezana uz ovaj dio svijeta. Tu sam izgradio ime, tu imam sve što trebam, i nemam potrebe tražiti kruha preko pogače. Cijelu godinu sam u kratkim hlačama i papučama, život je ovdje lijep. Kako ne mogu dobiti klub koji je u Ligi prvaka u Europi, nikamo nemam namjeru odlaziti. Ne mislim se još dugo baviti trenerskim poslom i ‘umrijeti na klupi’, želim proživjeti život, provoditi i vrijeme s obitelji. Ovo je stresan posao koji me koštao živaca, zato ću se vjerojatno u dogledno vrijeme vratiti kući i pomagati Varteksu.
Možda biste negdje mogli raditi kao izbornik?
- To me zanima. Čak sam ovih dana bio i jedan od dvojice kandidata za izbornika Emirata nakon što je reprezentacija izgubila u Saudijskoj Arabiji, ali ipak su do daljnjeg ostavili sadašnjeg izbornika...