Nakon posljednjeg sučeva zvižduka, u općoj euforiji navijača Genoe zbog visoke pobjede nad Milanom, on je ostao staložen. Zadovoljan, definitivno, ali s nogama čvrsto na zemlji. Ivan Jurić ima 41 godinu, a intelektualnom zrelošću djeluje kao stari mudraci. Nakon 16 godina profesionalnog igranja u Španjolskoj i Italiji i 6 godina trenerskog puta, taj samozatajni Splićanin funkcionira kao da je spreman na sve.
- Je, krasno pobijediti veliki klub kao što je Milan sa 3:0, ali moram reći da sam osobno bio kudikamo zadovoljniji igrom koju smo prikazali u gradskom derbiju sa Sampdorijom. Na žalost, tu smo utakmicu izgubili 1:2. Sada smo pobijedili Milan, i to nakon njihove pobjede nad Juventusom, pa su si odmah svi dali oduška i sretno slavili. To je sve OK, ali gledam to nogometno. Moja je momčad bila jako dobra, ali u filozofiji nogometa kojem stremim, protiv Sampdorije smo bili baš top. Takav je nogomet.
Pričao nam to Jurić 15-16 sati nakon utakmice s Rossonerima, nakon još jednog odrađenog radnog dana.
- Nema opuštanja, upravo smo odradili trening. Momčad koja je igrala imala je rekuperacijsko vježbanje, ovi momci koji nisu bili u igri, ili su manje igrali, odrađivali su puni trening. Ide se dalje, već u nedjelju gostujemo kod Atalante. Gledao sam ih protiv Intera prošli tjedan, baš su ih nadigrali.
Možete si dati barem malo oduška. Imate 15 bodova iz 9 utakmica, a imate i jednu zaostalu utakmicu na programu, protiv Fiorentine u Genoi. Dakle, možete biti blizu vrha ako pobijedite?
- Iskreno rečeno, ne opterećujem se tablicom, iako znate kako je u Italiji. Sve se to cijeni, igra, atraktivnost, ofenziva, ali na kraju vas pitaju koliko imate bodova. S te strane sam nezadovoljan jer smo sigurno mogli imati više da nas u tri utakmice nisu zakinuli. Protiv Pescare, Empolija i Sampdorije poništeni su u svakoj utakmici po jedan gol, a TV-analize su pokazale njihovu regularnost. Nisu nam dosudili i neke jedanaesterce. Ne prozivam bilo koga, samo to navodim da bi se stekao dojam gdje smo s tih bar 4 do 6 bodova mogli biti. Eto, zato mi je žao rezultata i manjka na tablici. No, mi se ne opterećujemo velikim ambicijama. Klub je jasno zacrtao da trebamo odigrati mirnu sezonu, što ranije osigurati ostanak u ligi, uz to igrati dobar nogomet i podići vrijednost igračima. Pogotovo ovim mlađima.
Dobro, ali ako u nastavku budete uspješni, mogao bi predsjednik Preziosi podignuti letvicu ambicija, odnosno pojačati momčad u siječanjskom mercatu?
- Ne gledam tako daleko, koncentriram se na sljedeću utakmicu. Neku jasniju ideju imat ćemo nakon prvog dijela prvenstva. Tada se mogu praviti prve analize i procjene što dalje. Do onda je deplasirano pričati, pogotovo olako se baviti prognozama nakon pobjeda. Ostanimo mi čvrsto na zemlji, a vrijeme će onda dati odgovore u kojem smjeru idemo.
Uz De Zerbija iz Palerma smatraju vas pravim osvježenjem na trenerskoj pozornici Serie A. Činjenica je da Genoa igra nadahnuto, neovisno o rezultatu plijeni pažnju. Je li to nogomet koji želite ili je još puno prostora za napredak?
- Imamo mi još jako puno posla, ali onako, mogu reći da smo na dobrom putu. Zadovoljan sam. Ideja mi je da momčad kontrolira igra, s dobrim posjedom, ali i promptnom reakcijom ovisno o događanju na terenu. Dakle, želim da igrači budu koncentrirani i prepoznaju tijekove u igri, pa ako se treba zgusnuti u obranu i blokirati protunapade suparnika da to čine, a kad treba napasti, ići u presing da osjete trenutak. To je čitanje igre i svaki igrač taktički može postati kapacitiran za prepoznavanje onog što se dešava u utakmici. Vježbamo i radimo na tome svakog dana. Protiv Milana se, primjerice, vidjelo da smo im blokirali kontru, jer su ubitačni na tom planu, a imaju više problema probiti blok. S druge strane protiv Sampdorije smo bili goropadniji, u presingu, kontroli lopte, jedino nas nije htio gol. Ili su ga poništili...
Imate trenera koji su više od 20 godina na sceni, a nemaju prepoznatljivu igru. Vi ste u tome vrlo rano uspjeli. Je li tomu razlog što ste imali prirodan put od igračke karijere preko učenja zanata kao pomoćnik u Primaveri, pa trener Primavere, potom pomoćnik u prvoj momčadi, pa samostalni trener u C ligi, potom B ligi i sada u Serie A?
- Ne znam točno. Vi me pitate kakva mi je formacija bila protiv Milana, ali nemam točnu brojku. Meni je baza 3-4-3, ali za vrijeme igre, ovisno s kime se sastaješ, jakim ili slabijim suparnikom, prilagođavaš se. To je ono čitanje igre, kada igrači moraju osjetiti treba li se zgusnuti pa ići u protuudar, ili napasti visoko i onda s više igrača otići u presing. Cijelu karijeru sam upijao znanja od svojih trenera, pratio sam druge, stvaram neku svoju ideju, a vrijeme će pokazati koliko sam uspješan.
Dosljedni ste u skromnosti, ali ako ovako nastavite, u perspektivi će vam se sigurno otvoriti šansa za veći klub, u Italiji ili vama omiljenoj Premier ligi?
- Polako, pa tek sam počeo. U trenerskom životu se stvari mogu promijeniti od utakmice do utakmice. Zato ne padam u muku nakon poraza, ali ne srljam u euforije nakon pobjede. Na kraju sezone ćemo vidjeti kako smo radili. Za sada je izvjesno da svakog dana, osim ponedjeljka, radim od 8 ujutro do 8 navečer. Treba učiniti mali milijun stvari da se dobro pripremiš, snimiš suparnike, uokviriš protu plan, spremiš igrače, a opet sve može pasti na jednom detalju. Tada moraš biti spreman reagirati i za vrijeme utakmice povući potez da ispraviš stvari. Do sada smo bili dosta dobri. Raditi ćemo da budemo još bolji, ponizno i sa puno entuzijazma - zaključio je čovjek dana u talijanskom nogometu.