To se zove povratak! Nakon ozljede i afere s klađenjem, zbog koje je bio kažnjen s dvije utakmice neigranja i 20 tisuća eura, Ivica Olić vratio se u velikom stilu, bio je ponajbolji igrač 1860 Münchena u pobjedi protiv Erzgebirge Auea (6:2) u 11. kolu 2. njemačke lige.
- Na nekim portalima bilo je malo krivih informacija o mojim dostignućima na toj utakmici. Ma, neću se sada sam hvaliti, ali oba kaznena udarca za München bila su skrivljena na meni, nakon jednog od njih suparnički igrač dobio je crveni karton, kada je igrao rukom na gol-liniji. Da, još sam jednom asistirao. Dobar je to bio dan...
Vidjeli smo asistenciju, baš i niste trebali dodati tu loptu, mogli ste zabiti?
- Netko sigurno ne bi asistirao u toj situaciji, ali nema veze.
Pa, mi bismo rekli da ima veze... Mogli ste zabiti svoj prvi pogodak u sezoni?
- Nisam, nisam... Mogao sam i pucati jedanaesterac, ali nisam se opterećivao tim podatkom da nisam još zabio. Na meni su bila dva penala, jednom sam asistirao, nije mi na koncu bilo bitno hoću li zabiti. Nadalje, ne volim pucati jedanaesterce koji su skrivljeni na meni.
Osim ozljede, Ivica Olić je imao i drugih problema. To je ona priča s klađenjem, kad se s prijateljima, previdjevši i ne obraćajući pozornost da se to ne smije, internetski kladio na neke utakmice 2. Bundeslige, naravno ne na utakmice svoga kluba. O tome se već dosta pisalo, ali samo da još jednom naglasimo da ni on ni njegovi prijatelji ništa nisu zaradili, promašili su više parova nego što su pogodili. Bila je čista zezancija koja je, eto, završila kao skandal. Očito u 1860 Münchenu nisu previše obraćali pozornost na taj događaj, čim se oporavio od ozljede, Olić se vratio u momčad i bio - najbolji!
- Nisam zbog te priče s klađenjem imao problema s trenerom Kostom Runjaićem. Da vam pravo kažem, njemu je to sve bilo na neki način i smiješno. Konačno, o tome sam već sve rekao, dogodila se pogreška i to je to... Zaista više ne bih o tome, nema potrebe. Sve je prošlo, vratio sam se, sve je u najboljem redu. Najveći moj problem bila je ta ozljeda lijevog koljena. Išao sam na terapije u Beograd, kod vrhunskog stručnjaka Andreja Milutinovića. Kod njega su bili i Ivan Perišić, Luka Modrić, Mateo Kovačić. Čovjek rješava probleme. Radili smo po osam sati dnevno. Osam sati “gaženja”. Mislio sam da neću igrati još dva-tri tjedna, ali vidite kako sam se uspio oporaviti.
Eto, ide Olić u 38. godinu, rođendan, onaj 37., proslavio je ozlijeđen, 14. rujna. Međutim, još se drži, još može povući.
- Ispada da me ništa ne može slomiti! Često sam se vraćao nakon teških situacija. Eto, ljudi su se čudili kako sam nakon tako duge stanke zbog ozljede mogao tako mnogo pretrčati. Rekao sam im, “pa nisam se odmarao na terapijama, išao sam raditi”. U tim danima kad sam radio po osam sati dnevno na terapiji, uvijek sam nešto istrčao, pripremao se... Ne samo to, očito sam bio i psihološki jak. Kad te stisne tako ozljeda, pa kad krene ona priča s klađenjem, treba sve to izdržati. Konačno, i cijela situacija u klubu nije bila dobra, nisu se osvajali bodovi. Da, bio sam pod pritiskom, ali sve sam podnio.
Priča kako bi bilo dobro da 1860 München sada nastavi u pobjedničkom ritmu.
- Bilo bi dobro u sljedećoj utakmici u gostima uzeti tri boda, izaći iz ovog donjeg dijela ljestvice u kojem se sad nalazimo.
Kako su vas dočekali navijači nakon povratka na travnjak?
- Fantastično, još me prolaze trnci kad se toga sjetim. Lijepo je bilo na početku, a tek na kraju... Fenomenalno. Zamijenio me trener u 85. minuti, baš je bilo super, skandiranje, navijanje, pljesak. Naježio sam se, doista...
Onda smo se prebacili na jednu, manje lijepu temu. Zašto su Zehcigeri tako nisko na ljestvici, zašto se vrzmaju između 11. i 13. mjesta? Gdje je zapelo?
- Imali smo dosta problema. Petorica igrača koji su došli, između kojih sam i ja, bili smo ozlijeđeni. Nitko od novih koji su trebali biti pojačanja, praktički nije igrao. Niti Aigner, niti mladi Crnogorac Stojković, ozlijedio se i Andrade. Kad dovedeš igrače koji bi mogli biti prevaga, a oni se ozlijede, onda se tu radi o velikom pehu. Momčad se već dvije godine borila za ostanak, a s obzirom na to da ne igraju petorica koja su došla kao pojačanja, znači da ti je ostala ona momčad koja se borila za ostanak. I jedva ostala.. To je činjenica. Usput i preveliki udarac za klub koji je za pojačanja potrošio 10 milijuna eura. Za 2. Bundesligu veliki novac. Sada se polako ipak svi vraćaju, biti će to dobra, jako dobra stvar za nas. Inače, to su uglavnom svi igrači koji su igrali u 1. Bundesligi i koji su u najboljim godinama.
Za kraj, moramo vas pitati o - kraju. Koliko ćete još ostati na travnjaku, je li svršetak karijere blizu?
- Izbjegavao sam to do sada govoriti. Eto, vi ste prvi kojem ću kazati “da, mislim da je kraj blizu”. Imam velikih problema s koljenom. Kad sam sad igrao utakmice srijeda-nedjelja, stalno sam ga osjećao. Ne samo to, primao sam mnogo injekcija, imao sam mnogo terapija... Iako sam vam rekao da me ništa ne može slomiti, ipak je došlo vrijeme da završim karijeru!
1860 München vs Erzgebirge Aue 6-2 [ Highlights... by TeQuieroRealMadrid
Velike riječi, gotovo ih je neobično čuti od vas.
- Znate, u ovim godinama nemam više nekakvih igračkih i nogometnih ciljeva. 1860 München me privukao s svojim programom i planom da se bore za vrh ljestvice u 2. Bundesligi. U ovom trenutku to nije tako.
Znači, još mjesec i pol dana, do zime, a onda kreće život nakon nogometa?
- Moguće… Imam ugovor s Münchenom do ljeta, vidjet ću. Sve ovisi o zdravlju - zaključio je.
Eto, veliki hrvatski nogometaš najavio je kraj velike karijere. Odigrao je 104 utakmice za Vatrene, igrao je dva finala Lige prvaka s Bayernom. Napravio je sve u nogometnom životu, može mirno i ponosno otići.
Ali kad vidite kako je odigrao u posljednjoj utakmici za Zehcigere, steknete dojam da bi mogao još koju godinu igrati na visokoj razini. Gotovo da vam dođe da mu kažete “ostanite još malo...”. Ali ne bi bilo korektno, ozljede, injekcije, bolovi, terapije… Ne treba se više mučiti, neka sad polako završi Nogometnu akademiju HNS-a, to je zalog da ćemo ga još dugo gledati u nogometu.