Nakon prvih utakmica polufinala Lige prvaka uvjerljivo zvuče teze analitičara širom kontinenta kako su praktično poznati finalisti. Pobjeda Real Madrida od 3:0 nad Atleticom daje samo teorijske nade Colchonerosima kako mogu preokrenuti sudbinu svog puta u Ligi prvaka. Puta koji im Real u posljednje četiri godine i četvrti put, čini se, zatvara. Juventusov uspjeh u Monacu, gdje su domaćine svladali sa 2:0, rezultatski je manje izražen, ali po specifičnoj težini jest i značajniji uteg prognoze.
Ne treba dvojiti kako će Monaco, vrlo talentirana i fizički moćna mladost kluba iz Kneževine, maksimalno gristi na Juventus Stadiumu. Uzvrat je za njih golema prilika da isperu gorak okus iz prve utakmice, a k tome je i glamurozna pozornica na kojoj se itekako mogu pokazati budućim bogatim kupcima.
Rasterećeni nakon što su praktično “otpisani”, tko zna, možda nogometaši Atletica i Monaca poluče senzacionalne rezultate preokreta. Dok je u igri teorija, nikakva praksa nije definirana. No, medijski se svakako možemo “poigrati realnim opcijama”, jer su u pitanju, opet (!) hrvatski profesionalci...
U istom smjeru
Mario Mandžukić i Luka Modrić spadaju u grupu onih naših vedeta koje su već iskusile igranje u finalu Lige prvaka te, što je još značajnije, osvojili su naslov europskog prvaka! Dok je Mandžukić usporedo ponio naslov prvog Hrvata koji je postigao gol u finalu (2013. na Wembleyju, protiv Borussije Dortmund), Modrić je prvi Hrvat koji se diči dvjema titulama nastupajući u finalu.
Vrlo je izvjesno da će se tako 3. lipnja u Cardiffu naša dva reprezentativna senatora sučeliti kao protagonisti finala Lige prvaka, na dvije različite strane. Za Maxa Allegrija i Zinedinea Zidanea Mandžukić i Modrić su izuzetno važni igrači. Stoga će ovo finale biti i prvo u kojem će se dva vitalna igrača za kompoziciju igre finalista boriti za europski naslov.
Mandžukić će stremiti elitnom klubu onih koji imaju dvije titule, Modrić pak ekskluzivnom društvu onih koji su osvojili tri kontinentalna naslova. Uza sve to, Modrić će se silno truditi sa suigračima da ostvari novi jedinstveni pothvat, a to je da Real Madrid postane prvi klub koji je dva puta zaredom osvojio Ligu prvaka. Od 1993. godine niti jedan pobjednik nije obranio naslov…
Ukoliko se u Cardiffu i formalno dogodi finale Real - Juventus, kakav će biti boj uskoro 32-godišnjeg Modrića (9. rujna) te uskoro 31-godišnjeg Mandžukića (21. svibnja)?
Vaš reporter je kroničar njihovih karijera čitavo desetljeće. Više nego dovoljno vremena, razgovora, utakmica, raspravljanja da bi se dobro upoznalo dva igrača koji su, svaki na svoj način, obilježili to desetljeće hrvatskog reprezentativnog nogometa i međunarodnih dosega. Mandžukić je zatekao Modrića u Dinamu 2007. godine, kao što ga je iste godine Modrić dočekao u reprezentaciji Hrvatske.
Njihovi su putovi od maksimirskih dana reprezentativno ostali do danas u istom smjeru, dok su se oni klupski razdvojili i kasnije presijecali u dvobojima Bayerna, odnosno Atletica protiv Reala. Možemo li govoriti da se u tim dvobojima, i kroz desetljeće paralelnih sjajnih karijera, stvorio neki naglašeniji rivalitet između Modrića i Mandžukića?
Svatko onaj koji se bavio nogometom dobro zna da je svaki igrač željan priznanja njegova statusa i opusa. Glad za takvim priznanjem proporcionalno raste s osvajanjem trofeja. Sve je to prirodno i kad se rivaliteti održavaju u granicama sportske korektnosti, onda je to i dobrodošla kompeticija. Modrić i Mandžukić imaju različitosti u načinu igre i životnim filozofijama, ali su u temeljnom karakternom pogledu vrlo slični - obojica su introvertirani i vrlo teško se otvaraju drugima.
Veliki respekt
Unatoč tim različitostima, kao i logičnim dobrim i manje dobrim danima zajedničkog desetljetnog plovljenja vrhunskim nogometom, Luka Modrić i Mario Mandžukić zadržali su liniju velikog međusobnog respekta. Iskušenja kojima su bili akteri u Ligi prvaka, u različitim klupskim stvarnostima, ali i unutar jednog nacionalnog prvenstva, u Španjolskoj, pokazali su njihovu narav.
Luka Modrić je igrač top tehnike i finih nogometnih manira. Mario Mandžukić je igrač top fizičke moći i borac bez kompromisa. Takav se Modrić nameće nogometnoj Europi kreacijom igre i stekao je veliku reputaciju, između ostalog već dvije je godine član najbolje postave svijeta po izboru nogometaša.
Najveće poštovanje
Mandžukić je internacionalnu famu gradio golovima u Wolfsburgu, Bayernu, Atleticu i Juventusu, ali se fenomenološki nogometnoj Europi nametnuo kao prototip borca za interes momčadi, spremnog na trku i žrtvu. Tako je osvojio srca navijača Bayerna u Heynckesovoj (najtrofejnijoj u povijesti) eri, tako je preobratio stav navijača Juventusa prema sebi, kojima je od prosječnog napadača kakvim su ga doživljavali po dolasku prerastao u jednog od najdražih igrača i od onih koji utjelovljuju ratnički i pobjednički duh klupske povijesti.
Modrića navijači Reala obožavaju, stoga su oba naša “finalista” primjeri igrača koji su u tuđini znali zaslužiti najveće poštovanje izbirljive publike velikih klubova. To im oboje služi na čast, a naša je sreća što u reprezentaciji još možemo uživati u tandemu senatora koji će, sasvim sigurno, dati sve od sebe da finiš vatrene karijere obilježe zajedničkim uspješnim nastupom.
Road to Cardiff samo je jedna stanica na tom putu, a na kojoj ćemo sigurno svjedočiti beskompromisnom duelu na dvije strane “povodom deset godina njihova zajedničkog nogometnog puta”...