HNK Radnički iz Vukovara danas je jedan od sedam vukovarskih nogometnih klubova. I jedan od 12 članova Druge ŽNL-VS NS Vukovar. Ali i klub koji je kao nijedan drugi hrvatski sportski kolektiv podnio žrtvu u Domovinskom ratu. Čak 117 klupskih članova dragovoljno se uključilo u aktivnu obranu Hrvatske.
- Počeli smo se obrambeno organizirati neposredno nakon tragičnog događaja u Borovu Selu 2. svibnja 1991. godine, kada su iz zasjede ubijena dvanaestorica hrvatskih redarstvenika. Uglavnom smo bili pripadnici 3. bojne 5. satnije 204. brigade, pod zapovjedništvom legendarnog generala Blage Zadre. Držali smo položaje u cijelom Borovu Naselju, na Budžaku, Trpinjskoj cesti, ali kada su se borbe rasplamsale, prema potrebi smo išli u ispomoć i u druge dijelove grada, najčešće na Sajmište - prebire po sjećanjima Danijel Rehak, aktualni klupski predsjednik i jedan od 117-orice onih koji su iz kopački uskočili u rovove.
Prve granate bačene prema Borovu Naselju pale su baš na igralište Radničkog, svjedoči Predrag Čolić, također dragovoljac Domovinskog rata:
Dvojica srpske nacionalnosti
- I tijekom ljeta 1991. godine, unatoč tome što su ratni bubnjevi već uvelike zlokobno odzvanjali, na našem je igralištu bilo živo, igrali smo nogomet, boćali, družili se... Kasnije se uspostavilo da su na drugoj strani, gdje je bilo i naših dojučerašnjih suigrača kod kojih je preko noći nestala ljubav prema gradu u kojem su odrasli i klubu čiji su dres godinama nosili, dobili lažnu dojavu o tome da je na igralištu smješteno naše zapovjedništvo. Počeli su nas granatirati već u srpnju - prisjeća se Čolić, danas sportski direktor HNK Radničkog.
A 27. kolovoza 1991. na položaju prema Budžaku od agresorske je minobacačke granate poginuo Ivica Kapoši, prvi od čak 28 članova kluba poginulih u Domovinskom ratu. Tragična je bilanca zaključena u Stajićevu, zloglasnom sabirnom logoru u blizini Zrenjanina, u kojem je 26. studenog 1991. od posljedica brutalnog premlaćivanja preminuo Ivan Kunac. Među 28 onih koji, nažalost, nisu dočekali neovisnost Hrvatske dvojica su branitelja nogometaša bila srpske nacionalnosti: Milan Radivojević poginuo je u borbama na Borovskoj cesti, a Milan Vrgović nakon sloma vukovarske obrane zarobljen je i ubijen u Borovu Selu.
Na fotografiji: presnimka iz monografije NK Radnicki, Ardian Kozniku i Danijel Rehak predsjednik kluba.
- Nažalost, za posmrtnim ostacima šestorice naših prijatelja još uvijek tragamo, vode se kao nestali - dodaje Rehak, inače i predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, kroz koje su prošla čak 70-orica članova Radničkog, praktički svi oni koji su preživjeli ratna događanja. Ujedno ih je i 27 bilo ranjeno.
Pomagali su mnogi
Aktivnosti kluba osnovanog 28. kolovoza 1963. godine, dakako, 1991. godine su ugasle. Klub je revitaliziran puno desetljeće kasnije: 2001. godine Radnički je uključen u natjecanje Druge ŽNL. Bio je to praktički potpuno nov početak jer je stanje zatečeno nakon mirne reintegracije bilo užasavajuće: igralište je zaraslo u korov, a klupske su prostorije bile praktički uništene.
- Doduše, tijekom okupacije na našem je igralištu igrao Borovokomerc, u donekle je pristojnom stanju bio i klupski kafić Tri konja, ali sve su popratne prostorije bile uništene do neprepoznatljivosti. No uz mnogo entuzijazma i volonterskog rada uspjeli smo objekt dovesti u red, svečano smo ga otvorili 1. prosinca 2001. godine, a najveći su nam motiv u obnovi bili naši poginuli prijatelji. Naravno, entuzijazam nije bio dovoljan, značajnu su nam pomoć pružile tvrtke Borovo i Luka Vukovar, Fond za obnovu i razvoj Vukovara također, a financijski i materijalno pripomogao nam je i Grad Zagreb - dodaje Rehak.
Na fotografiji: clanovi NK Radnicki Vlado Kecel, Predrag Cosic, Zeljko Palinkas, Pero Capan, Zeljko Mazar, Rade Babic, Vladimir Jurcic i Danijel Rehak predsjednik kluba snimljeni na igralistu kluba pod nazivom Trokut.
Rapaić prvi donirao
U akciju pomoći legendarnom vukovarskom klubu priključili su se i brojni hrvatski reprezentativci, bivši i aktualni. Milan Rapaić bio je prvi donator kompletom trenirki, njegov svijetli primjer slijedio je i Alen Bokšić, koji je Radničkom darovao garnituru dresova. Kasnije su se priključili i još neki, a među njima i Luka Modrić, Realova zvijezda. Veliku je ulogu u tome odigrao Ivica Lukić, donedavno trener seniorske momčadi Radničkog, kojega uz Lukina oca veže dugogodišnje prijateljstvo.
- Stipo i ja upoznali smo se na borbenim položajima u okolici Zadra, sprijateljili smo se i - eto. Prijatelj sam i obitelji Vukojević, Bože i Blanke, njihov je Ognjen također, poput Luke, u nekoliko navrata i na razne načine pomagao rad kluba. I tako, jedna stvar slijedila je drugu pa su se među donatorima našli i drugi poznati igrači poput Josipa Šimunića, Eduarda, Danijela Subašića... - govori Lukić.
Na fotografiji: presnimka iz monografije NK Radnicki, zgrada kluba
HNK Radnički danas živi skromno, ali dostojanstveno. Županijski je drugoligaš s ambicijom skorašnjeg povratka u viši rang, u kojem se do prošle sezone natjecao. Stotinjak je registriranih igrača, uz seniorsku momčad tu je i 80-ak polaznika klupske škole nogometa. Za budućnost Radničkog, kluba heroja i grada heroja, ne treba se brinuti.