Kad sretnemo Marija Carevića uvijek se prisjetimo mnogih derbija Dinama i Hajduka, tenzija, napetosti, rivaliteta. Sreli smo ga i u Ludbregu, odmah pitali za Hajduk.
- Dobar, sviđa mi se, čak sam i iznenađen onim što sam vidio. Znate što me najviše razveselilo? I mi kad smo bili klinci, a i kasnije u seniorima, igrali smo često na taj dišpet, na tu neku forcu, dok je Dinamo težio igri. Ma, imali smo i mi pravi igrača, ali taj dišpet je bio najjače oružje. Sad kod ovih dečki vidim da žele igrati, da ta lopta lijepo ide - analizirao je Carević istaknuvši i da su odnosi na terenu bili više nego korektni.
- Bilo je čvrsto, ali ne pretjerano, tako i treba biti. U granicama rivalstva.
Svi su hvalili organizatore, malo se bunili na tvrd travnjak, ali Bože moj, neka se naviknu da nije sve uvijek ‘Wembley’. Zahvaljuju domaćini Nenadu Horvatiću, predsjeniku ŽNS-a i članu IO-a HNS-a koji im je doveo ovakav događaj u kraj. I, na koncu, sublimacija neuništivog Zorislava Srebrića, koji je u samo rečenicu-dvije prokomentirao nogomet koji se igrao u Ludbregu.
- Dobar ritam, po ovoj vrućini igrači su izdržali, pokazali da mogu pratiti europske tijekove. Ono što želim naglasiti u budućnosti im prije svega treba puno individualnog rada, to je najvažnije!