Slučajnost. Ako slučajnost uopće postoji. Dođeš usred Rumunjske, u hotel na periferiji, a onda u tom hotelu na večeri ugledaš dva Hrvata. Dva mlada nogometaša s dvije potpuno različite životne priče. Dva nogometaša koja su sasvim drukčiji nogometni putevi doveli u srce Transilvanije. U prvoligaš CFR Cluj. Oni su 22-godišnji Siščanin Tomislav Gomelt i 27-godišnji Osječanin Tomislav Šorša, obojica veznjaci.
- Iskreno, kad smo na početku sezone došli ovdje, nisam imao pojma tko je on - kroz smijeh će priznati bivši kapetan Osijeka
- Nisam ni ja nikada čuo za njega - vratio mu je imenjak koji je skoro pa više godina života proveo u inozemstvu nego u Hrvatskoj.
U Hotelu Paradis te večeri morali su odraditi karantenu uoči prvoligaške utakmice. Treći Hrvat koji je od ove polusezone u Cluju, Dino Špehar, zbog ozljede nije bio u njihovom društvu.
- Uvijek je lakše kad imaš nekoga svoga. Iako nisam znao ništa o Gomeltu, odahnuo sam kad se dan nakon mene pojavio u klubu - kaže bivši vezni igrač i kapetam Osijeka kojemu je ovo prva sezone izvan Hrvatske.
- Igrao sam 11 godina za prvu momčad Osijeka, ali 2008/2009. odigrao sam sezonu na posudbi u Karlovcu, ušli smo u 1. ligu tada. Bio sam u Osijeku kad je bilo najteže, sad je tamo super, a ja na žalost nisam tamo.
Žao mu je?
- Pa iskreno, jest. Jer ni jedan klub ne mogu voljeti kao Osijek. To je prva ljubav. Uostalom, i HNL je bolja liga od rumunjske. Što se tiče kvalitete, čvrstoće, agresivnosti... Ovdje su nekako mekši igrači, suci su čudni, ne dozvoljavaju da igraš muški nogomet.
Neimaština u Osijeku
Zašto je onda uopće došao u Cluj?
- Dok sam bio u Osijeku prošao sam razne neimaštine, plaće su nekada kasnile i po 6-7 mjeseci, a mi smo bili obrtnici. Preživljavao sam zahvaljujući roditeljima. Ali, unatoč svemu, igrao sam tamo samo iz ogromne ljubavi. Sljedeći mjesec napunit ću 28 godina, a do sada nisam gotovo ništa zaradio. Morao sam otići zbog egzistencije.
U Cluju, u kojem se i više nego dobro snašao i dobio povjerenje trenera, ima ugovor i sljedeću sezonu.
- Nemam što skrivati. Pošteno ću reći, moj cilj je ipak otići u neku zemlju gdje se bolje plaća i na kraju se vratiti u Osijek. Završiti karijeru u Osijeku.
Šorša je prošao sve mlade uzraste hrvatske reprezentacije. Od U-16, preko U-17, U-18 do U-19. Zašto je stao?
Teška ozljeda
- Tu sezonu kad sam prestao biti pozivan u reprezentaciju, igrao sam u Karlovcu. Ipak je to bila 2. liga, vjerojatno je to bio problem. Iskreno, očekivao sam više od ovih godina koje su iza mene, ali kad se sjetim kakvu sam nezgodnu ozljedu imao sa 22 godine, imao sam problema s pubičnom kosti, zdjelica mi se razdvojila, godinu dana sam pauzirao. Bilo je to najgorih godinu dana u životu. Kad ne igraš godinu dana nisi više isti igrač. Trebalo mi je još godinu dana da se opet vratim na pravu razinu. I eto, odu ti dvije godine i više nisi mlad igrač.
Baš u 22. godini sada je drugi Tomislav. Mladić s potpuno drukčijim nogometnim putem. Putem koji ga je kao klinca nakon Segeste, NK Zagreba, HAŠK-a već sa 15 godina otpremio u - Tottenham. Tamo je dočekao i status seniora, a onda se zaputio u Espanyol, pa Royal Antwerp, Bari i sada je kao Barijev igrač već drugu godinu na posudbi u CFR Cluju.
- Da to je malo netipičan put. Već sam dugo vani, a imam samo 22.
Zašto je već sa 15 otišao iz Hrvatske?
- Ja sam “kriv” za to. Bila je opcija Dinamo ili Tottenham i jednostavno, Tottenham je bio privlačniji u tom trenutku.
U početku je s njim u Londonu živio otac, no ubrzo je ostao sam.
- Živio sam u jednoj udomiteljskoj obitelji. S kolegom iz Srbije Milošem Veljkovićem, koji je sada u Werderu. Bilo je lakše jer nisam bio sam. Ljudi kod kojih smo bili stvarno su bili jako ljubazni, jako privrženi klubu.
Do 18. godine je bio tamo.
- Onda sam potpisao profesionalni ugovor i otišao na posudbu u Španjolsku. U B momčad Espanyola. Odradio sam pola godine, otišao u Belgiju, pa Italiju... Prošlo ljeto sam potpisao novi ugovor s Barijem, ovdje odrađujem drugu godinu posudbe. Snašao sam se u Cluju. Sličan su mentalitet nama. Ovo je još i studentski grad, živ, polovio sam i jezik. Imaju povijesno dosta veze s Italijom, a i dosta ljudi govori talijanski.
Veća očekivanja
Gdje mu je svih ovih godina bilo najbolje?
- Nogometno u Tottenhamu. A i London je strašan grad.
Ipak, nešto je priznao.
- Više sam očekivao na ovom mom putu. Moji snovi su ipak veći. Išao sam težim putem, ali ne kajem se. Nisam izgubio nadu.
Nadu za čime?
- Moja želja su Bundesliga ili Premier liga. Ova druga još uvijek teško, ali sve je moguće.
Gomelt je zadnji vezni. Prošle godine je s Clujem osvojio rumunjski Kup...
- Ovdje sam zadovoljan minutažom. Pogotovo ovaj drugi dio sezone. U prvom sam slomio lijevu šaku na treningu, ali sada skoro svaku utakmicu igram od početka. Ne mogu se žaliti.
Na nešto se ipak požalio.
- Bio sam dio hrvatske U-19 reprezentacije. Reprezentacija je uvijek nešto posebno, nešto o čemu sanjaš od kad kreneš igrati nogomet. Ali, ovdje u Rumunjskoj je jako teško izboriti se da te primijete u Hrvatskoj. Skoro nemoguće. Odavde će se teže biti izboriti za snove. Ipak, sad sam fokusiran na to da odavde nešto napravim, da odem u neki klub gdje će me reprezentacija bolje vidjeti. Imam još dvije godine ugovor u Bariju, vidjet ćemo što će donijeti ljeto. Sad je bitno ovdje završiti sezonu što bolje.
Podrška Rijeci
Koliko dečki ovdje prate ono što se trenutačno događa u hrvatskom nogometu?
- Navijamo da Rijeka osvoji naslov - u glas će obojica.
- Oduvijek maštam obući taj plavi dres, oduvijek sam htio igrati za Dinamo, nadam se da će mi se želja jednom i ispuniti, ali govorim da Rijeka osvoji ovaj put jer su to stvarno pošteno zaslužili ove sezone. Igraju odličan nogomet - kaže Gomelt
- U Hrvatsku dođem 2-3 tjedna godišnje. Iako, u zadnje vrijeme su mi i srce i glava sve više u Hrvatskoj. Moja velika motivacija je djevojka Patricija, studira u Rijeci, pa...
A zato on hoće da Rijeka bude prvak?
- Ima i u tome nešto - simpatično se nasmijao.