Nakon što je sud dva puta vraćao na doradu optužni akt protiv Slavena Žužula, Nenada Pralije, Špira Barbarića i Snježane Blažević te RNK Split, splitsko Općinsko državno odvjetništvo treći je put podiglo optužnicu tereteći ih za utaju, odnosno pomaganje pri utaji nešto manje od dva milijuna kuna poreza, piše Slobodna Dalmacija.
Optužnica još nije pravomoćna, a slučaj se vuče još od 2012. godine, kada su u tzv. aferi "pošteno suđenje" bili uhićeni nogometni suci Željko Širić i Stjepan Djedović, te direktor NK Karlovca Neven Šprajcar.
USKOK-ova je istraga tada bila pokrenuta i protiv Nenada Pralije zbog sumnji da je i on u ime RNK Split plaćao reket sucima za "pošteno suđenje", ali i zbog porezne utaje.
USKOK je naposljetku obustavio istragu protiv njega zbog mita, no dio oko utaje poreza je prebačen u Split, u priču je uveden i Žužul te je, evo, nakon četiri godine i to finalizirano novom, trećom optužnicom.
Na početku se baratalo s oko devet milijuna kuna utajenog poreza, da bi sad svota spala na nešto manje od dva milijuna kuna.
Tijekom istrage, navodi se, ispitana su 64 svjedoka, a Žužula se tereti da je u razdoblju od 24. lipnja 2008. do 30. siječnja 2010. godine kao "stvarni voditelj poslova RNK Split u stečaju", a od 30. siječnja 2010. do 14. svibnja 2011. godine kao predsjednik kluba, kako bi izbjegao plaćanje poreza i davanja u proračun RH, tražio od ostalih troje okrivljenih da dio naknada isplaćuju igračima bez evidentiranja u poslovnim knjigama.
Pralija je tada bio sportski direktor, Barbarić tajnik kluba, a Blažević knjigovotkinja. U optužnici se navodi da im je Žužul u tom razdoblju dao najmanje devet milijuna kuna za plaće, honorare, hranarine, nagrade i razne naknade a da to nije provedeno kroz poslovne knjige. Budući da na to nisu plaćeni porezi i prirezi, država je oštećena za najmanje milijun i 917 tisuća kuna.
Tijekom istrage Žužul se branio šutnjom, a Barbarić je potpuno porekao počinjenje djela za koje se tereti.
Pralija je, pak, kazao da je točno da su obavljane gotovinske isplate igračima, trenerima i zaposlenicima te da je dio isplata za igrače i trenere obavljao on sam.
Kazao je da su iznose s njima dogovarala braća Žužul, a njemu bi dali novac koji bi on dao igračima i trenerima. Posvjedočio je i da je sastavljao potvrde koje su potpisivali on i oni koji su primali novac i to zato jer se, rekao je, "htio zaštititi" da netko ne bi posumnjao da je on uzeo novac. Dio novca je davao Barbariću i Snježani Blažević, koji su radili isto što i on.
Ova potonja je u istrazi potvrdila da je Pralija donosio gotovinu i da su isplate rađene mimo propisanog načina vođenja poslovanja, no da je o tome postojala paralelna knjigovodstvena dokumentacija, čiji je dio pronađen kod nje prilikom pretrage stana (596 rukom ispisanih isplatnica).
Kako stoji u optužnici, svi svjedoci potvrdili su da su glavni financijeri i osobe koje su upravljale klubom dok je bio u stečaju bili upravo braća Žužul, a da je Pralija bio samo spona između njih i igrača te trenera.