Luka Bonačić ponovno se našao na tribinama Poljuda. Prije tri dana vratio se iz Irana gdje je napustio Gostaresh Follad iz Tabriza. Ali nije zatvorio vrata, ima ugovor do ljeta 2019., još godinu i pol dana.
- Za dva tjedna sam opet u Iranu. Na dogovoru oko nastavka angažmana - reći će nam Bonačić u povjerenju.
Previše žurbe i nervoze
- Ugovor me veže, a ukoliko gazda ne bude držao do mog stava, trenerskog posla se neću hvatati. Misli da može preko noći napraviti čuda. A ne može! Znam ja trenerski posao - kazat će Luka bez okolišanja i pritom će dodati:
- Gazda traži da preuzmem drugoligaša Machine Sazi, ali mogu biti i sportski direktor. Ako već gazda ne želi slušati moje ideje u trenerskom segmentu.
Nema iznenađenja kod Bonačića. Uvijek svoj, uvijek trener sa stavom koji sam određuje kakva je taktika i tko će igrati. Kako u Iranu, tako i u HNL-u. Na tribinama Poljuda u nedjelju navečer uživo je promatrao pobjedu Hajduka protiv Cibalije. Prije početka utakmice minutom šutnje odana je počast njegovu bratu Petru koji je nedavno umro u Londonu, a bio je, poput Luke, igrač Hajduka.
- Nisam odavno gledao Hajduk, a ovog puta sam došao i radi pijeteta Poljuda prema mom bratu. Četiri mjeseca sam neprekidno bio u Iranu, zaželio sam se pogledati i hrvatski nogomet.
Što ste vidjeli u dvoboju Hajduka i Cibalije?
- Previše žurbe i nervoze. Nije to bila utakmica za dugo pamćenje, ali Hajduk je mogao s lakoćom riješiti pitanje pobjednika i 20 minuta prije kraja. Međutim, problemi su u zadnjih 20-ak metara gdje nema pravog dodavanja, već igrači sami žele završiti akcije. Mora trener povesti računa o takvim potezima, jer Hajduk je trebao utakmicu dobiti sa dva-tri razlike. Komotno, bez nervoze i problema.
Što bi Luka napravio da se u njegovoj momčadi dogodi sebični “one man show” bez konkretne završnice.
- Hamza i Said, obojica zaslužuju da im se izvuku uši. Treba im se jasno kazati da se mora igrati momčadski, a ne samo za sebe i statistiku. Ne znam kakvi su im ugovori, ali sjećam se kako su na Bliskom istoku igrači bili plaćeni po golu. Drži svatko loptu za sebe, a kako i ne bi kada ima 1000 dolara po golu. Neki i dvije tisuće. Osobne statistike su delikatni detalj.
Ali nema sumnje da će Carrillo povesti računa o Saidu, Hamzi i svim ostalim “solistima” koji znaju nepotrebno opterećivati igru Hajduka. No, dolazi derbi, treba se pripremiti za subotu. Što donosi derbi nakon blijedog izdanja protiv Cibalije?
- Nije Cibalia ogledalo, nije nikakvo mjerilo za derbi. Uostalom, vjerujem da su hajdukovci već i prošle nedjelje mislili na derbi. Igrao sam puno derbija i to je zaista drugi svijet. Naboj je bitno drukčiji. Evo, naprimjer, igrači Hajduka na utakmici s Cibalijom nisu izazvali navijače na reakciju. Derbi će sigurno ponuditi više u tom segmentu, jer našim ljudima na tribinama treba poticaj. Treba im iskra da ih rasplamsa. Ne sumnjam, imat će Hajduk taj segment u subotu.
Poljud nije Katar
Dodat će Luka kako je Hajduk favorit u dvoboju s Dinamom upravo radi atmosfere koja će pružiti impuls Bijelima.
- Smanjio je Hajduk razliku na sedam bodova, a ima priliku doći i do četiri boda zaostatka. Motiv je ogroman i zato kažem, nije Cibalia ogledalo. Atmosfera stvara uvjete i preduvjete pobjede, a Poljud nije Katar, ovdje navijači sami dolaze. I to u velikom broju.
Kada je rekao “nije Poljud Katar”, ispričao je Luka kako se u Kataru navijalo.
- Platili bi Indijce da dođu navijati za 50 riala i telefonsku karticu. Oko 15 eura bi dobili. Ponekad i sendvič ako se igra dalje od domaćeg terena. Svega sam vidio na Bliskom istoku, zanimljive su to destinacije. Ali i teške za raditi. Svi oni koji viču “lako je dolje u Emiratima biti prvi”, pa ti ne bi tri mjeseca izdržali. Vratili bi se kući u trenu - zaključio je Luka Bonačić.