Danijel Pranjić (34) pojavio se u hrvatskoj javnosti zbog kave koju je popio na Ugljanu s Ivanom Rakitićem, nedugo nakon napada kamenom na vilu u kojoj je boravio as Barcelone s obitelji. Pranjić je tiho nestao iz reprezentacije, u 2016. godini izbornik Ante Čačić više ga nije zvao, na mala vrata je završio karijeru među Vatrenima, nakon 58 nastupa i jednog pogotka tijekom dvanaest godina.
- Na odmoru sam na Pagu, do daljnjega - javio nam se Pranjić.
Izbornik najbolje zna
Za Euro vas nije bilo u izbornikovim planovima. Brzo ste zaboravljeni. Zadnji poziv na vaše ime stigao je u studenome lani za prijateljsku utakmicu s Rusijom u Rostovu, međutim tamo niste putovali zbog ozljede. Potom se svašta događalo oko pozicije lijevog braniča.
- Sve je bilo na treneru. Ja sam svoje odradio kako sam trebao, igrao sam sve utakmice standardno, što je on tražio kao uvjet da se bude u reprezentaciji. Zato nemam što puno komentirati. On je odlučio. Bio sam u nacionalnoj vrsti cijele kvalifikacije, ali Bože moj, to je nogomet, izbornik me vjerojatno nije vidio u svojim zamislima. Mislio je da ne mogu pomoći, to je OK, oko toga nema nikakvih problema. Kažem, sa svoje sam strane čist, igrao sam, to sam napravio, a drugo nije bilo na meni.
Nema ljutnje na Čačića?
- Ne. Normalno da bih volio da sam završio u reprezentaciji na ljepši način. Ma, lijepo je meni bilo sve što sam doživio s nacionalnom vrstom, kazao sam da mi je cilj oprostiti se na Euru, to se nije dogodilo, nemamo više što o tome pričati. Šteta što nismo napravili bolji rezultat, imali smo praktično otvoren put do finala, kad sad pogledamo. Ali na kraju taj Ferrari treba znati voziti. Nije to za svakoga. No, Bože moj, svatko odgovara za svoje, izbornik najbolje zna što je napravio. Kroz razgovore s igračima čujem da je atmosfera bila dobra, ali izgleda da ipak samo to nije bilo dovoljno. Šteta.
Dobro, komentirate sarkastično izbornikov uradak na Euru, međutim mislili smo da vas je brisanje s liste čak i više pogodilo jer niste se javljali mjesecima.
- Pa dobro, nije ti svejedno. Tko ne bi volio igrati na Euru? Svaki Hrvat čim se rodi voli nogomet i san nam je da igramo na takvom jednom natjecanju. Bio sam u tom krugu igrača koji su odradili cijele kvalifikacije, jasno da mi nije bilo lako, no izbornik je imao svoje zamisli i nema ljutnje.
Kad podvučete crtu pod reprezentativnu karijeru, jeste li zadovoljni što ste napravili?
- Kad pogledam cijelu svoju karijeru općenito, i da sam praktično sve sam napravio, da nisam imao nikakvu pomoć, više sam nego zadovoljan. Kad sve stavim na papir, ne bih uradio ništa drugačije. Naravno, najponosniji sam na utakmice koje sam odigrao u reprezentaciji. Nekad je to bilo dobro, nekad loše. Skupilo se dosta velikih susreta, dva europska prvenstva, jedno svjetsko. Super. Stvarno. Svaki Hrvat bi poželio tako nešto. I ostajem sada navijač hrvatske reprezentacije. Najveći.
Najbolji na Euru
Vratimo se Euru, po onome što ste kazali jasno je da se slažete kako je Hrvatska morala napraviti više.
- Kad pogledamo cijelu situaciju, kakvim tijekom su nam išle kvalifikacije, koje smo sve probleme imali, kad smo igrali pred praznim tribinama i Norveška nas je prestigla, vjerojatno bi svi ovo potpisali. No, kad dođeš na Europsko prvenstvo... Prvi put sam ovo pratio kao gledatelj. U onoj utakmici s Češkom čak sam svima svojima rekao - bit ćemo prvaci! I onda dođe taj susret s Portugalom... Ne znam je li bila taktika izbornika da odigramo tako ili što se događalo, ali jedan takav Portugal ne proći s ovim igračima, po meni je to neuspjeh. Opet, igrali smo najbolji nogomet na Euru i morali smo ići puno dalje. Izbornik će vjerojatno znati što je dobro i loše napravio, uvijek trebaš biti samokritičan, kako mi nogometaši tako i izbornici i treneri. On najbolje zna gdje je pogriješio, bi li nešto mijenjao, ako je njemu savjest čista tko smo mi da mu sudimo. Čačić je bio glavni i odgovoran za sve.
Nismo akteri koji su utjecali na igru i rezultat, ali možemo analizirati.
- Jasno, pa kažem ako je njemu ovo uspjeh super, ali kad pitate bilo kojeg igrača hrvatske reprezentacije reći će da smo trebali ići daleko. Pogotovo kakvu smo ekipu imali i kakav smo nogomet igrali. Kad sve sagledaš, ako je to izborniku uspjeh i ako će on to slaviti, onda je trener za male stvari. Ako dečki igraju u Realu i Barceloni, oni su stvoreni za velike stvari. To je moje mišljenje.
CIJELI RAZGOVOR MOŽETE PROČITATI U TISKANOM IZDANJU SPORTKIH NOVOSTI