Nedvojbeno je da je Andrej Kramarić kvalitativno iskoračio u Bundesligi. Nakon što je u Leicesteru drugu polovicu 2015. proveo na marginama, od siječnja je u Hoffenheimu u stalnom usponu forme.
Do lipnja je skupio 15 utakmica s prosjekom od 72,3 minute, pet golova i četiri asistencije. Ove je jeseni standardan u prvih deset kola i u Kupu, pa je u 12 nastupa igrao u prosjeku deset minuta više nego proljetos (82,9), uz šest golova i pet asistencija. Samopouzdanje nije Kramariću ni prije bilo sporno, ali sigurnost u igri jest.
Sa 30-ak je bundesligaških igara toliko napredovao na tom planu da u reprezentaciju ove jeseni stigao kao kompletniji igrač. Upisao je dvije kvalifikacijske asistencije (Kosovo, Finska) te jedan “prijateljski” (Sjeverna Irska) top-pogodak. No, pored tih učinaka, imponira i razigranošću i vicom u igri, odajući koliko može Vatrenima doprinijeti u nepredvidljivosti napadačke igre.
Čačić ga dosad nije doživljavao za jače suparnike (na Euru 3+1+1 minuta, ove jeseni protiv Turske i Islanda po pet minuta), ali ako Kramarić nastavi ovim ritmom u Bundesligi, neće se moći (bolje rečeno, ne bi bilo mudro) zaobići ga u naslovnim rolama.