Argentinski napadač Carlos Tevez donedavno je s primanjima od 36 milijuna eura godišnje bio najbolje plaćeni nogometaš na svijetu. Kineski prvoligaš Shanghai Shenhua osigurao mu je pravo bogatstvo, a u ugovor mu je ugradio i vrlo visoke bonuse koji su ga trebali dodatno motivirati da u svakoj utakmici pruži svoj maksimum.
Tevezova karijera je bogata i vrlo zanimljiva. Krenuo je u Boci Juniors u domovini Argentini, pa je preko brazilskog Corinthiansa stigao u West Ham, a u Premier ligi je još nastupao za Manchester United i Manchester City. S Unitedom je osvojio dva naslova prvaka i Ligu prvaka, a sa Cityjem prvenstvo i FA Kup. S Juventusom je dvaput bio prvak Italije, potom je uslijedio emocionalni povratak u njegovu Bocu, te u siječnju ove godine odlazak u Kinu kojeg nije želio, ali ga je zbog ponude koja se ne odbija jednostavno morao prihvatiti.
Međutim, Tevez je svoju kinesku epizodu shvatio prilično neozbiljno, kao da je tamo na maturalnom putovanju, a ne na skupo plaćenom poslu. U posljednje vrijeme je prilično pao u formi, zapustio se i očito izgubio motivaciju, a k tome je imao i problema s ozljedom mišića. U 13 nastupa postigao je samo tri pogotka, njegov klub ima rezultate ispod svih očekivanja, a prošlog tjedna novi trener Wu Jingui preselio ga je na klupu s obrazloženjem da ima višak kilograma. Inače, Jingui je naslijedio Gusa Poyeta, koji je prije dolaska u Kinu vodio engleske klubove Brighton i Sunderland. Unatoč slabom plasmanu u prvenstvu, Shanghai još može proći u Azijsku Ligu prvaka u slučaju da osvoji kineski FA Kup, u kojem je na korak do plasmana u finale.
Čini se da mu slaba forma nije bila dovoljna, pa je temperamentni Argentinac ovih dana dolio ulje na vatru i žestoko kritizirao kineske nogometaše.
- U Južnoj Americi i Europi igrači uče igrati nogomet dok su još djeca, ali ovdje to nije slučaj. U tehničkom pogledu, ovdje igrači nisu baš dobri. Kineski nogomet se prilično razlikuje od onog u jakim svjetskim ligama, a i navijači ga drugačije doživljavaju. I mislim da ni u sljedećih 50 godina neće doći na istu razinu s europskim i južnoameričkim nogometom - izjavio je Tevez.
Može se raspravljati o tome je li primjereno da takve izjave daje igrač koji upravo u kineskoj ligi prima ogromnu plaću za svoje ispodprosječne partije, no Tevez vjerojatno i nije daleko od istine. Jer, kineski klubovi mogu kupiti skupe strane nogometaše, ali bit će im potrebno dosta vremena kako bi svoje igrače podigli na višu razinu. Nije to proces koji može biti gotovo preko noći, već je potrebno puno ulaganja i sustavnog rada. Ipak, Kinezi nisu ograničeni samo na vlastitu ligu, nego su posljednjih godina sa svojim kapitalom ušli i u brojne europske klubove.
Dva najpoznatija primjera svakako su talijanski velikani Inter i Milan. Grupacija Suning, koju kontrolira milijarder Zhang Jindong, uložila je 270 milijuna eura u kupovinu 68 posto dionica Intera. Kompanija ujedno posjeduje klub Juangsu Suning koji se natječe u kineskoj Super ligi. Nedavno je svoj udio u Milanu Kinezima prodao i dugogodišnji vlasnik Silvio Berlusconi, biznismen Li Yonghong uložio je 660 milijuna eura u 99,9 posto vlasništva kluba. Milan je odmah ovog ljeta na dovođenje novih igrača potrošio blizu 200 milijuna eura.
Tri su engleska kluba u stopostotnom kineskom vlasništvu. Aston Villu je kupila grupacija Recon, Guochuan Lai je gazda West Bromwich Albiona, dok je Guo Guangchang vlasnik Wolverhampton Wanderersa. Paul Suen ima 50,6 posto dionica Birmingham Cityja. Kineski kapital uključen je i u Manchester City, koji je u većinskom vlasništvu šeika Mansoura, milijardera iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Naime, konzorcij sastavljen od kineskih državnih investicijskih fondova China Media Capital i CITIC Capital kupio je oko 13 posto dionica grupe City Football, koja kontrolira Manchester City, New York City, Melbourne City, urugvajski Atletico Torque te ima manjinski udio u japanskom klubu Yokohama Marinos.
Drugi najbogatiji Kinez Wang Jianlin iz Dalian Wanda grupe drži 20 posto vlasništva u Atletico Madridu, koji je ovog ljeta preselio na novi stadion Wanda Metropolitano. Vodeći kineski proizvođač automobila Rastar grupa ima 56 posto vlasništva u Espanyolu, dok je Granada pod kontrolom kineske tvrtke Link International Sports.
U kineskom su vlasništvu i češka Slavia Prag, francuski Sochaux i nizozemski Den Haag (svi sto posto), te francuski klubovi Nica (80 posto), Auxerre (60 posto) i Lyon (20 posto).