Mario Stanić
Darko Tomas / Hanza Media / Hanza Media

EKSKLUZIVNO ZA SN

PIŠE MARIO STANIĆ Legenda Vatrenih o stanju u HR nogometu: Slike koje smo vidjeli na Poljudu podsjetile su me na stanje pred raspad Jugoslavije

AUTOR:
    • Mario Stanić

  • OBJAVLJENO:
  • 19.03.2017. u 22:06

  • Žalosno je što moramo pisati o negativnim stvarima koje su obilježile jako dobar i zanimljiv derbi. Žalosno je što nogomet zauzima sporednu ulogu i služi isključivo za manipulaciju i demonstraciju negativnog što se godinama akumuliralo u našem društvu.

    Po svojoj prirodi, nogomet bi trebao okupljati i zabavljati ljude. Poput neke univerzalne religije, nogomet bi mogao i trebao imati zbližavajuć karakter. Igrajući i promatrajući nogomet možemo naučiti osnovne životne lekcije. Nogomet nas uči prihvatiti pobjede i poraze. Kroz nogomet bismo mogli i trebali shvatiti nepredvidivost života, nogomet bi mogao služiti kao sredstvo prihvaćanja i poštivanja različitosti. Prioritet je nogometa da navijači pokažu pripadnost, vjernost i ljubav prema klubovima. Nogomet ne služi tome da bi se pokazivanjem mržnje prema gostujućoj momčadi dokazala ljubav prema svom klubu, to je nakaradan sustav vrijednosti.

    Nema veze sa sportom

    Nogomet bi trebao biti putokaz mladim naraštajima da snovi još uvijek mogu postati stvarnost. Nogomet bi mogao i trebao biti sredstvo razvijanja i odgajanja naše djece. Trebao bi biti razonoda, viteška igra časti i umijeća u kojem male momčadi nerijetko pobijede velike. Nogomet je više od igre, to su silne emocije, strast i znanost. Zbog svega je toga nogomet zanimljiv i utjecajan, nepredvidiv i poučan.

    Split, 110317.
Stadion Poljud. Nogometna utakmica 24. kola MAXtv Prve lige Hajduk - Rijeka.
Na fotografiji: Pripadnik Torcide usetao u teren za vrijeme drugog poluvremena.
Foto: Bozidar Vukicevic / CROPIX
     

    Nogomet nije ono što se događa na našim prostorima u zadnjih 20 godina. To nema veze s nogometom. Od najvažnije sporedne stvari na svijetu mi smo uspjeli napraviti najtužniju! Dali smo si truda i pokazali strahovitu autodestruktivnu kreativnost. Namještanja, politika, monopol, sebični interesi, bijes, licemjerstvo, korupcija, megalomanija, sudačka pristranost, podobnost, mržnja, huliganstvo... To su boje našeg nogometa. To je taj nogometni genocid u kojem nema pobjednika. Svi smo gubitnici, svi smo poraženi.

    Uzalud je zatvarati tribine, prazniti stadione, uzalud je baviti se posljedicama, naš je nogomet već odavno postao teret svim slojevima društva. Tužna je konstatacija da smo promašili cijelu loptu i da nismo iskoristili šanse koje su se nudile. Već dugi niz godina zabijamo si autogolove, punimo vlastitu mrežu, a moglo je sve biti znatno bolje i pozitivnije. Problema ima i u drugim ligama, znamo da se i tamo događaju gluposti, ali njihov mehanizam razmišljanja i sustavi vrijednosti dijametralno su suprotni od naših. Mi smo ipak prvaci svijeta u autodestrukciji, kod nas je ta energija najizraženija.

     

    Negativna energija

    Upamtite jednu stvar: energija se ne može uništiti. Ona može promijeniti oblik, može se kratkoročno potisnuti, ali ta će potisnuta energija prvom prilikom eksplodirati još jače i ubojitije! Negativna energija koja nas okružuje i živi u nama samo je dokaz našeg stanja društva.

    Žalosno je i neprihvatljivo vidjeti toliku količinu negativne energije i primitivizma na nogometnoj utakmici. To je jasna refleksija dugogodišnjeg akumuliranog sranja i stanja u našem svijetu mizerije.

    “Ubij Tovara”

    “Ubij Srbina”

    “Za dom spremni”

    “Huligan s palicom na terenu”

    “Miškovića pogodili bocom u loži”

    “Torcida napala kombi mladih rukometaša”

    “Morem plovi jedna mala barka” napisano na ćirilici...

    Kakve to veze ima s nogometom?

    Nije to šaka pojedinaca

    Nama nogomet, izgleda, služi da manifestiramo ono što mi uistinu jesmo. Tek sada skupljamo plodove onoga što smo dugi niz godina sijali. Poljudska je slika samo posljedica svih naših akcija, sustava, mehanizama i pogleda na svijet. Poprilično smo neosviješteni i razvaljeni kao društvo na svim razinama i izgleda da nam u bliskoj budućnosti pomoći nema.

    Bozidar Vukicevic / CROPIX
     

    Varaju se svi koji misli da je to samo u Splitu, u zabludi su svi oni koji misle da je to samo šaka pojedinaca koju je lako odstraniti. Huligani u odijelima i huligani na tribinama proizveli su ubitačan virus koji se širi zrakom. Svi smo inficirani i svima nam je epidemija ušla u krvotok, nekima više, nekima manje, ali definitivno svima. Možda griješim, volio bih da sam u krivu, ali nekakvog sam dojma da su stvari već odavno van kontrole. Iskompleksirani primitivci, istraumatizirano i podijeljeno društvo, zadrti bolesnici suženog pogleda na svijet zagospodarili su situacijom i oni diktiraju ritam i smjer. Nogomet za to nije kriv, ali plaća visoku cijenu samo zato što je idealan prostor za pokazivanje svih ljudskih anomalija.

    Povijest se ponavlja

    Da, ovaj je derbi definitivno opravdao očekivanja i nije razočarao sve zaljubljenike u mržnju i primitivizam. Utakmica je završila uvjerljivom pobjedom mržnje i samo su naivci poput mene očekivali da bi se moglo dogoditi iznenađenje - poštovanje, gostoljubivost, respekt, tolerancija, dostojanstvo, navijački ponos, kućni odgoj, razumijevanje, suosjećanje... Sve te osobine koje krase ljudsku vrstu u procesu su izumiranja u Hrvatskoj, a kad toga više ne bude, raspad je neminovan.

    One slike koje je smo vidjeli na Poljudu podsjetile su me na stanje pred raspad Jugoslavije. Izgleda da se povijest ponavlja, samo se ovaj put raspada naše malo društvo od četiri milijuna ljudi. Pucamo po šavovima, a nogometni su tereni tradicionalno prve linije fronte. Opet se uvukao strah, bijes i mržnja caruju, a primitivizam je popularan.

    Vojko Basic / CROPIX
     

    Ubrzo nam dolaze gosti iz Ukrajine i poprilično sam znatiželjan hoće li se čuti uobičajeno zviždanje na intonaciju himne gostujuće momčadi. Živo me zanima hoće li se prizivati duhovi prošlosti i pjevati u čast propalih i krvavih političkih režima. U strahu i u punoj pripravnosti dočekujemo tu utakmicu; s nadom, ali ne da pobijedimo, nego da sve prođe u miru.

    Stvari su, izgleda, otišle preduboko i predaleko, a kako i ne bi! Generalno gledano, svaki dan neka nova afera i malverzacija, imamo vlade koje same sebe potkradaju, imamo provedenu fiskalizaciju na svim razinama i mjestima osim u uredu naše vlade, imamo podijeljeno društvo s nikakvim naznakama da bi se moglo promijeniti... U osvještenijim bi europskim zemljama već odavno stotine tisuća ljudi bile na ulicama s mirnom i jasnom porukom da ovako više ne ide. Naše društvo ipak nije doraslo zadatku, svatko od nas vješto izbjegava odgovornost, naše društvo još uvijek čeka nekog sa strane da pomete ispred naših pragova.

    Mržnja je pobijedila

    Zato je mržnja pobijedila u derbiju i pobijedit će opet. Mržnja je bila favorit i prije utakmice. Mržnja je naš najtalentiraniji igrač, igrač oko kojeg se vrti sva taktika. Izgleda da je mržnja naš plejmeker koji ubojito razigrava društvo, sva se naša ljudska kreativnost temelji upravo na mržnji. Mržnja i osobni interes pokretači su svih naših akcija, to je naša snaga i svjetonazor. Mržnja i licemjerstvo naš su identitet i personalitet. Megalomanija je vjeran i učinkovit saveznik mržnji, to su igrači na koje se uvijek možemo osloniti.

    Jedino nas glupost nikad nije izdala; uvijek je tu, strpljiva i spremna odigrati glavnu ulogu.

    Ne trebaju nama nikakvi novi stadioni, nikakve tribine i infrastruktura, nikakvi programi, novi zakoni, statuti i strategije. Nama treba samo malo više ljudskosti jer samo je to temelj i garancija da će razum pobijediti. Razum, kojeg je sve manje i manje.

    Uzalud Gibonni piše i pjeva stihove, uzalud baca biserje u blato i pred svinje:

    Kako da ljudi nauče

    Da im pod kožu uđe

    Kada se voli domaće

    Da se ne mrzi tuđe

    Najčitanije
    Iz drugih medija