Ivan Zvonimir Čičak bliskiji je temama iz politike i ljudskih prava nego nogometnima, ali Hrvatski helsinški odbor godinama izvještava o zbivanjima na utakmicama u našoj zemlji, a on kao njegov predsjednik daje golemi obol organizacijski i provedbeno. Nedavno je bio vrlo aktivan sudionika Konferencije o sigurnosti u organizaciji HNS-a, a intervju smo započeli pitanjem kako se uopće HHO primio nogometa.
- Radi se o projektu “Izravna prevencija navijačkog nasilja” koji radimo već petu godinu, a počelo je tako da su Dražen Lalić i Saša Čobanov došli na ideju, dok je Lalić bio član Odbora. Nismo tada imali potencijala ni materijalnih sredstava, to je tako stajalo u ladici. No, potom je nekom u Odboru palo na pamet da bismo to mogli aktivirati. Kolege u Odboru nisu bili previše raspoloženi budući da smo znali što to znači - kad pišete što se događa na stadionima, ljudi vas zamrze. I to se dogodilo, odmah. Dakle, krenuli smo i imali velikih problema jer na startu su nas dočekali na nož neprijatelji nogometa u medijima predvođeni Juricom Pavičićem i društvom iz Slobodne Dalmacije. Pozivali su navijačke skupine na okup s ciljem rušenja nogometnih struktura. Mene su osobno proglasili Mamićevim plaćenikom. Preuzeli su Tuđmanove manire, pa to meni nije bili ništa novo. Tuđman je posvetio svoju sintagmu o žutim, crnim i ne znam kakvim vragovima, te prodaji za Judine škude, meni i HHO-u nakon što smo organizirali skup za Stojedinicu. Znači, ovi nisu ništa povijesno napredovali.
Koji vam je bio cilj?
- Sručili su se na nas jer smo izvještavanjem što se događa na utakmicama pokušali smiriti navijače da se drže u nekim civilizacijskim normama. A oni su željeli zloupotrijebiti navijačke skupine za rušenje vladajućih struktura HNS-a, te da oni i njihovi istomišljenici preuzmu vlast u HNS-u. I to traje do danas. Iza toga stoji uvijek ista skupina kao što su Dražen Lalić, Pavičić, cijelo društvo iz Splita, ali ne samo oni već i drugi “nezadovoljnici“ koje je međusobno objedinjavala mržnja. Putem medija pokušavaju kontrolirati navijačke skupine, a preko toga i “ulicu”.
Odgovornost HNS-a
Putovali ste na neke utakmice s Dinamom, to su vam spočitnuli.
- Prva na koju sam išao bila je u Mariboru, u kvalifikacijama Lige prvaka. Dakako, bio sam i na drugim susretima, ali morate imati u vidu da ne možete drugačije ući na stadion nego da odete s onima koji idu organizirano. Usto, ja sam invalid i ne mogu hodati. Tehnički niste u prilici doći u ložu, pa ne mogu ja sjesti među navijače i od tamo pratiti utakmicu. To ne dolazi u obzir. Mi imamo status kao delegati, kako oni sjede u zaštićenim zonama, tako i mi. Sada više na putujem, jer ne mogu, kolege odlaze s njima na međunarodne dvoboje. I to je bila teza da sam plaćenik. Zato što sam putovao autobusom. Kad smo se vraćali, a Dinamo je pobijedio ušli su Šuker i Mamić. Sjedio sam u drugom redu s kolegom koji je bio promatrač, i stavili su nam oko vrata Dinamove šalove. Mislim, mi to inače ne smijemo, ali kako je to bio autobus i malo su si popili, to je bilo drugo raspoloženje. Potom su neki radili fotomontaže kojima su htjeli dokazati da sam na stadionu bio s Dinamovim šalom. Nisam nikad. Ali tvrdili su da sam imao zato što im je to trebalo.
Rekli ste jasno da postoje grupacije koje su aktivistički usmjerene na rušenje HNS-a…
- Da.
A držite li da za to što se događa postoji i odgovornost HNS-a?
- Objektivno postoji. Neke kritike prema njima su u pravu. Ovo prvi put sada govorim: HNS je kao i HHO, nevladina udruga. Temeljni princip je da u njoj ne smiju sjediti nikakvi predstavnici vlasti s bilo koje razine. Od općine do države. Mislim da bi HNS morao uvrstiti u Statut što mi imamo da nitko tko sjedi u institucijama vlasti ne može biti u njihovim strukturama. To je odvojenost politike i nevladine udruge. I to je jedna od važnijih stvari. Bila je priča da 11 članova HDZ-a sjedi u Izvršnom odboru. Pa neka ih bude 100 posto po sadašnjem Statutu, to nema nikakve veze, ali zašto se drugi ne aktiviraju? Znači da ne žele. Nakon toga govori Karamarko: “Ja ću njima reći što da naprave.” To je izravno uplitanje politike u nogomet. Prema tome, neka se politika u svim segmentima, od općine do vrha makne od nogometa. Ona samo treba stvoriti zakonski okvir za djelovanje bilo kojeg sporta, kulture, ili bilo čega drugoga. Druga zamjerka - mislim da je HNS u svim tim situacijama bio prilično zbunjen. U nekim prilikama su ispali neprincipijelni, nisu se do kraja držali što su zacrtali, tako su krenuli u vaučerizaciju, pa odustali, i to je zapravo stvaralo metež. Sad su ipak uspjeli uskladiti propise i praksu s međunarodnim normama i da naprosto dovedu taj dio nogometa u red. U izvanrednom stanju, u kojem se napali HNS pod stanovitim dijelom medija i skupina, moraju se činiti i pogreške.
Imate li nakon toliko godina analiziranja strah da će nam jednog dana FIFA ili UEFA kazati - izbačeni ste iz natjecanja?
- To se već približava s ovom dvobojem s Ukrajinom. Apsurdno je bilo gdje u svijetu da se zbog jedne utakmice sastaju premijer, ministar policije i šef obavještajne službe. To je šokantno. I kad netko to u svijetu vidi, kaže - oni su ludi. Ali takva je situacija da očito drugačije ne ide.
Mnogo je iskustava s navijačkim izgredima.
- Ako se sjećate, prije St. Etiennea, i prije kukastog križa na Hajdukovu stadionu, upozoravao sam da će se nešto slično dogoditi. Postoji jedan dio navijača koji meni kažu da samo kad Hrvatska igra protiv Srbije, navijaju za Hrvatsku. Inače uvijek protiv hrvatske reprezentacije. To je patološki oblik razmišljanja. Ali to je takvo stanje i moramo prihvatiti kao realnost. Moram reći da je policija odradila posao u pokušaju otkrivanja onih koji su nacrtali taj križ. Saslušali su 4.000 osoba, to je ogromna brojka. I ne mogu ih pronaći. Neki su mislili, ja između ostaloga, da je to djelo MUP-a na čelu s Rankom Ostojićem, potom se promijenio ministar i opet nisu uspjeli. Čak je bila uključena izraelska policija, koje je specijalizirana za to.
Postoji politička volja
Na Poljudu nije bilo publike, u St. Etienneu je itekako nazočila.
- Upozorili smo što će se dogoditi. Tada je bila galama, “terorizam, orjunaši, mi ćemo ih sve zatvoriti”, ništa nisu uradili. Dapače. Imate presudu jednoj osobu u Zadru koja je osuđena na deset mjeseci zatvora zato što je priznala da je napravila taj incident u St. Etienneu. Međutim, u žalbenom postupku Županijski sud u Splitu ga je oslobodio, bez obzira na sve. To govori o ostrašćenosti dijelova policije i pravosuđa, da ne možete objektivno suditi osobama za odgovornost. Čedo Prodanović i Zdravko Mamić su napadnuti pred sudom, nakon toga nije se dogodilo ništa, pa ispada da su oni napali navijače.
HHO obrađuje svako kolo Prve HNL.
- Iznijet ću vam zadnji slučaj. U Zaprešić, na utakmicu s Interom, Armada je donijela gomilu pirotehničkih sredstava, čak ih je ukopavala između ograde i gledališta, koje su redari i policija iskopali. I bila je takva situacija da su samo dvije baklje uspjeli upaliti. To znači da je osiguranje apsolutno dobro obavilo posao. Zbog čega tako nije bilo u Splitu i u Vinkovcima? Tamo redari i policija nisu odraditi posao kako treba. Može se, ako se želi i ukoliko postoji politička volja. Po onome što smo čuli na konferenciji u Martinu na Muri, koju je organizirao HNS, MUP sada ima direktivu da pojača prevenciju i pokuša stanje na stadionima dovesti u red, nadam se da će u tome uspjeti.
Kako spriječiti?
- Pa to je ono na čemu inzistiramo - prevencija. Bolje prevenirati nego kažnjavati.
Sigurni ste da sad postoji politička volja kod premijera?
- Kod svih postoji sada politička volja. To se vidi u uključivanju obavještajne službe u prevenciji. Međutim, njihovo uključivanje znači i podjelu moguće odgovornosti za neuspjeh. To inače ne bi trebao biti posao obavještajne službe, no oni će svojim metodama i radom pokušati pribaviti informacije koje će u operativnom smislu pomoći MUP-u, pogotovo vezano uz organizatore takvih nereda. To što se događa vezano uz utakmicu s Ukrajinom je sramota sama za sebe za jednu državu, pogotovo ako bude incidenata na stadionu. Može se dogoditi da “letimo van” iz daljnjih natjecanja, što bi tek bila prava sramota za Hrvatsku.
Kakve su reakcije vaših kolege iz svijeta na to što se događa u Hrvata?
- Hrvatska je non-stop na naslovnim stranicama svjetskih medija zbog ponašanja naših navijača kako u domovini tako i u inozemstvu. Da se razumijemo, i drugi rade svašta, pa grčki premijer je bio stopirao ligu zbog nereda, samo su načini na koje se manifestiraju divljaštva različiti. Nemojte misliti da je Italija nešto bolja, pa Poljska… Kad su utakmice Lazija i Rome, to je pakao, jedni su neofašisti, drugi socijalisti…
Šokantni pokušaji
U analizama ste se bavili i metodama kako se pirotehnika i razni transparenti unose na stadion.
- To je šokantno. U Rijeci su jednog navijača tri puta pregledali, ali su vidjeli da nešto nije u redu. Onda su ga vodili na alkotest i tada su mu iz usta izvadili pirotehničko sredstvo veličine šest puta četiri. Na utakmici u Zaprešiću, na gostovanju Hajduka, jedna djevojka je u vagini nosila baklju. I dobila je nekakvu uremiju. Pozlilo joj je. Redari je nisu htjeli pretresati, nego odveli u Dom zdravlja, u Hitnu pomoć, i ovi su joj izvadili baklju iz vagine. Isto tako u rektumu unose. Naprave takozvanu palačinku koju flasterom zalijepe na leđima. Na stopalima također, i to baklju koja se ne može ni sa čim ugasiti. Kako rastu metode policije u prevenciji, tako i njihova domišljatost na koji način da unesu takve stvar. Potom na Hajdukovu stadionu drže balone točno ispred kamera da se ne bi vidjelo što rade.
Nedostaje zakon
Političko-nogometna tema broj 1 su verbalni ispadi. Otkad igra hrvatska reprezentacija skandiralo se “Za dom – spremni”, “Ubij Srbina” i slično, dugo se tome nije davalo značenje, pričalo se o dobroj atmosferi na stadionima, a onda je zadnjih godina to proskribirano.
- Zahvaljujući nama, HHO-u. Trudimo se senzibilizirati javnost za to što se događa na stadionu. I ono što stalno upozoravamo, “Za dom – spremni” jedino je i isključivo ustaški pozdrav. Sve priče o tome da je stari hrvatski pozdrav su budalaštine, nema nikakvog povijesnog uporišta za to. Što se nastoji dio završne pjesme iz opere “Nikola Šubić Zrinjski” u kojem pjevaju “Za dom, za dom, u boj sad…”, staviti u taj kontekst, to nema veze. To nije “Za dom – spremni”. Taj je poklič izmislio Ante Pavelić, imamo čak i dokaze o tome. Počeo ga je koristiti 1936. godine dok je boravio u mjestu Borgo Val di Taro, to je između Parme i Piacenze, pa gore u planine, i jedino se koristio do kraja Drugoga svjetskog rata. On je kompromitiran, više nakon toga ne može biti upotrebljavan. Bila kakve upotreba govori da nemamo pravilan otklon prema fašizmu i ustaštvu.
Zašto je nogomet medij kroz koji to isplivava?
- Inat. Pazite, do devedesetih godina išlo se u zatvor zbog pjesama “Vila Velebita” i “Ustani bane”. Danas mladi ne znaju riječi tih pjesama. Moja generacija je iskazivala hrvatstvo na taj način. Sada neki pjevaju “Za dom – spremni”, a pojedini još gore “Jasenovac i Gradiška Stara”. Osim toga, što je to kad se na utakmici dva hrvatska kluba skandira “Srbe na vrbe”. Problem je što niti jedan ustaški niti četnički simbol nije sankcioniran zakonom. No, pravna država ne želi donijeti zakon jer bi morala zabraniti i zvijezdu petokraku. Nju su nosili pripadnici JNA i njihovi sateliti koji su 1991. pod petokrakom izvršili agresiju na Hrvatsku. I zvijezda petokraka i “Za dom – spremni” su povijesno kompromitirani na isti način. Ne može se osuditi marš dečki u crnom u Zagrebu, a da se istovremeno tolerira bal vampira u Kumrovcu na koji dolaze u uniformama rezervista JNA.
Bitka s FARE-om
Vlada je osnovala povjerenstvo koje će se baviti prošlošću, hoće li to imati refleksije na nogomet?
- Ne. Nama treba povjerenstvo za sadašnjost, a ne za prošlost i budućnost.
Kako onda riješiti stanje na stadionima?
- Imate dio medija koji i dalje misle da je jedini problem Hrvatske da se sruši sadašnje rukovodstvo HNS-a. Ljudi neće stati čak da im dragi Bog dođe na čelo HNS-a, a ako on nije njihov čovjek ili onaj kojeg su oni odredili. Oni neće stati dokle god ne budu imali kontrolu nad HNS-om.
Kazali ste u Svetom Martinu na Muri da je HHO u svom izvješću zapisao što se događalo na utakmici između Hrvatske i Izraela u Osijeku. To je bio okidač koji je u Hrvatskoj izazvao lančane reakcije zbog čega je naša reprezentacija kažnjena s dvije utakmice igranja bez gledatelja.
- Točno. Mi smo to zabilježili. Ali i predstavnik FARE-a, budući su oni također bili u Osijeku te i na utakmici u Mađarskoj gdje nas nije bilo. Na temelju njihova oba izvještaja UEFA je kaznila Hrvatsku. Mi znamo da oni često koriste i naše materijale. U Svetom Martinu na Muri pojavila se ideja da mi (HHO) napravimo popis zabranjenih parola u Hrvatskoj. To je podržao i predstavnik FARE-a, ali smo to kategorički odbili. HHO nije rezervni sastav MUP-a, Državnog odvjetništva ili sudova. Neka drugi donose propise, a mi ćemo bilježiti primjenjuju li se ti propisi ili ne. Očigledno je kako se vlast trudi da stanje na stadionima još više ne eskalira, u tome od HHO-a imaju potpunu podršku.
Sankciju snose igrači i klubovi. Oni koji nisu krivi.
- UEFA i FIFA imaju pravila, po principu uzmi ili ostavi. Hrvatska i HNS pristali su na njih. FARE je radio popis zabranjenih simbola, koje je prihvatila UEFA. Mi smo vodili bitku dvije godine da se s tog popisa makne hrvatski grb s prvim bijelim poljem kao ustaški grb. U tome smo uspjeli. On je na crkvi svetog Marka, tolerirale su ga sve vlasti pa i ona komunistička. Ako je to ustaški grb, političke implikacije su da su sve vlasti u Hrvatskoj bile ustaške.
Radite li izvještaje i s drugih sportova?
- Ne. Nemamo ljudstva niti sredstava.