Bila je to doista avantura svoje vrste po dolasku u Ukrajinu, javljaju iz tabora "bijelih". Let ugodan, mlažnjakom kompanije DniproAvia, to je najvažnije, a onda... "Bijeli" su stigli u Oleksandriju tek neposredno pred press konferenciju i trening na stadionu Nika!
Prava avantura ih je čekala nakon leta od dva sata i 15 minuta sa zračne luke Split-Kaštela u Resniku do Krivoj Roga ili Krivi Riha, kako hoćete. (Usput rečeno, tamo je Hajduk već sletio prije 31 godinu, u zimska doba velikog snijega, kad je u tom gradu igrao protiv tada Dnjepra i slavio sa 1:0 autogolom Pučkova).
No, sad Krivi Rih nije konačna destinacija. Trebalo je dalje. Ali, prvo stani, pa čekaj. Stop. Najprije su u doslovce praznoj zračnoj luci ostali sat vremena u 40-ak kvadrata uskoj prostoriji prije nego ih preuzmu carinici pod svoje. Bili su jedini putnički zrakoplov koji je sletio, na pisti još dva parkirana vojna mlažnjaka s oznakama Angole, ali su svejedno čekali da pristupe pregledu prtljage i putovnica.
Najavljeno im je da će pregledavati baš svaki kufer, otvarati svaki pedalj torbi?! Neće valjda?! A potom su službenici carine i policije dodatno zadržavali Francka Ohandzu, više od pola sata! Ohandza, sumnjivo lice!?
Ponovno je Hajduk morao reagirati preko Veleposlanstva Ukrajine u Zagrebu, da se mučenje u zračnoj luci Krivi Riha skrati, da objasne kako Ohandza ima urednu vizu. I nije sumnjiv..
Srećom, na kraju nisu inzistirali na tome da otvore svakome baš svaki kufer, da jesu još bi hajduci bili na aerodromu kako je počeo strogi pregled; ne bi ni stigli na trening...
U neka doba eto ipak svršetka mučenja na carini i trebalo je sad s policijskom pratnjom dva sata i 30 minuta nastaviti autobusom po lokalnoj prometnici (za koju nam s lica mjesta odgovorno tvrde kako takve u Hrvatskoj nema; što god to značilo, možete zamisliti). Dakle, sporovozno, do jedinog hotela u gradu Oleksandriji, skučenih kapaciteta...
Barem je teren na stadionu Nika u redu, travnjak dobar, a domaćini u gradu ljubazni. Nisu svi policajci i carinici. Rečeno je, doduše, da na šest dijelova travnjaka ne gaze, "nemojte baš tu trenirati jer smo taman montirali šest šahti za drenažu, pa ih večeras zaobiđite". Dobro, pazit ćemo, obećao je Pušnik.
Kad je "bijelima" prišao delegat Edgar Pukinsks iz Latvije i pitao kako su putovali, sve su mu ispričali što ih je dočekalo na aerodromu, kakvu su tortura prošli. Pa neka zna i UEFA da to nema nekog smisla, osim ako nije smišljeno.
Možda je baš zato, zbog svega, na pressici Maksim Bilji zaledio domaćine, bio je eksplicitan prema domaćim novinarima:
- Došli smo po pobjedu! - rekao je.
Bili biste zadovoljni i remijem, pitali su?
- Ne, došli smo po pobjedu – izričit je Bilji koji je tu igrao i gostovao u dresu Zorje iz Luhanska i dakako da ga svi dobro poznaju.
Trener Marijan Pušnik je pak, ponovio tirade optimizma i očekivanja da Hajduk uđe u play-off rundu kontra Oleksandrije.