Došao je u srpnju iscijeđen putovanjem “azzurra” kroz Francusku i zatekao svlačionicu u neredu. U rujnu ga je Wenger počastio porcijom (3-0) i parkirao mu momčad na deseto mjesto Premiershipa, na isto ono mjesto gdje ju je ostavio Jose Mourinho.
Onda je Antonio Conte u hodu presložio stvari i serijom od 13 pobjeda do kraja studenoga zasjeo na prvo mjesto. Zatim je s Chelseajem učinio ono što je tako dobro činio svih prethodnih godina s Juventusom: više se nije micao s vrha ljestvice. Rođeni je pobjednik očito taj Antonio Conte...
Na početku kampanje koja je najavljena kao najuzbudljivija u povijesti Premiershipa, Conte je živio u blagoj medijskoj sjeni karizmatičnih šefova Cityja i Uniteda. Svi su bubnjali o Pepu Guardioli, koji će neodoljivu tiki-taku preseliti na Etihad, te o namjeri Josea Mourinha da na Old Traffordu sagradi dinastiju po uzoru na Sir Alexa Fergusona. Njima za vrat puhao je Jürgen Klopp, čije je razdoblje prilagodbe na Anfield već bilo prošlo.
Conte je u prvoj engleskoj sezoni računao na mali popust, imao je pravo na zonu komfora dok ne pohvata konce i ne ucijepi svoje taktičke ideje. Kao takav, bio je više ukras šampionskoj utrci, nego legitimni kandidat za trofejnu srebrninu. Boravio je u razredu s Wengerom, Pochettinom i Ranierijem.
Četrnaest godina prošlo je otkako je Roman Abramovič kupio Chelsea. S naslovom ovjerenim u petak pobjedom protiv West Bromwich Albiona stigao je do petog premierligaškog trofeja, a usput je osvojio i Ligu prvaka. Klub koji je na startu njegova mandata bio sinonim za sirovi ruski arivizam u međuvremenu je postao sinonim za uspjeh.
Puno je toga napisano o Conteovoj metodi i načinu na koji je mijenjao Chelsea. O elegantnom umirovljenju Terryja, o križanju Ivanovića i preseljenju Fabregasa te Williana na klupu. Zatim o prijelazu na obranu s tri stopera, o pronalasku nove uloge na krilu za Victora Mosesa i o vraćanju Hazarda među žive. I o programiranoj Conteovoj svađi s Costom, ono “idi, bježi u Kinu, ne želim te ovdje!”, koja će galvanizirati često nemogućeg Brazilca i natjerati ga da krene u lov na novu hrpu golova. Da, zamalo zaboravih, i o N’Golou Kanteu, tom minijaturnom tenku koji kao da se tijekom utakmice multiplicira i stigne na svaki djelić terena.
“U konačnici je Chelsea naslov osvojio prvenstveno zato što se vratio jednostavnosti. Conte je odradio osnovne zadaće kako treba”, nudi nam ESPN-ov Mark Ogden svježi pristup priči.
Jednostavnost se ogleda u građenju čvrste, čiste defanzivne igre kojoj značajan obol daju vezni igrači. Jednostavnost u korištenju dinamičnih igrača poput Hazarda i Pedra, koji u pravom trenutku mijenjaju ritam utakmice. Jednostavnost u realizaciji, tamo gdje Man. City ili Arsenal vole zakomplicirati stvari još jednim duplim pasom. Put do jednostavnosti ipak nije bio - jednostavan. Iza tog “keep it simple” nogometa krije se puno rada, Conte je minuciozan menadžer koji će sto puta prekinuti akciju na treningu dok je ne ispegla do savršenstva.
- Zajedno smo rasli i došli do naslova njegovom zaslugom - ističe Eden Hazard slaveći titulu.
Vjerojatno “samo” prvu ove sezone - Chelsea, naime, čeka još finalne FA Kupa s Arsenalom.