OK, možda je naslov pretenciozan, ali niska velikana čiji skalpovi vise u trenerskom sefu Slavena Bilića itekako je stvarna. I govori sama za sebe: Antonio Conte, Louis van Gaal, Jose Mourinho, Jürgen Klopp, Arsene Wenger, Manuel Pellegrini, Guus Hiddink, Joachim Löw, Giovanni Trapattoni i Steve McClaren. Deset imena, deset velikana koji su obilježili nogometnu igru, tvorci modernih nogometnih tekovina, bajki, ali i čvrstih znamenki koji potvrđuju značaj Bilićeva dosega. Radi se, naime, o ljudima koji su obilježili epohu, teških tko zna koliko stotina milijuna eura i 50 velikih trofeja!
Jeste li slobodni?
To su činjenice koje zaista nepobitno potvrđuju da je Slaven Bilić čovjek koji dežura pokraj crvenog telefona. I čeka poziv:
- Trebamo skinuti veliku trenersku facu, jeste li slobodni?
Slaven Bilić u dosadašnjoj trenerskoj karijeri imao je posve razumljivih i logičnih uspona i padova, neuspjeha kao u Lokomotivu, uspjeha kao s Hrvatskom ili u West Hamu. Imao je i neke svoje rebuse koje nije uspio riješiti, poput istanbulskih derbija, ali je nedvojbeno znao kako “skinuti” ljude kojima niz odijela cure veličina, karizma, rezultat i značaj. Otkad je lani stigao u Premiership, ta se nevjerojatna niska “trofeja” izuzetno povećala, jer padali su kao od šale Wenger, Mourinho i društvo, a prekjučer je, u času kada se lomila njegova kriza, potopio i velikog Antonija Contea. Koja je tajna, pitanje je na koje ni on ne zna odgovor, ali kada smo i pričali s njime o tome, jasno je u prvi plan gurao one koji su mu to i omogućili...
- Utakmice protiv takvih tipova, kojima se obraćaš sa “vi”, ponizno i s poštovanjem, igračima nude neku drugu dimenziju. Znam to, jer sam i sam bio igrač i naravno da je posve jasno kako nije isto igrati protiv, neka se nitko ne uvrijedi, Bournemoutha ili Chelseaja, Uniteda, Arsenala, Liverpoola - objašnjavao je. - Ma gledaj, svi ih žele “skinuti”, naravno, posebna je to emocija, a motiv napet kao struna. I zato je možda takve utakmice i najljepše igrati, kao što ih je i najveći gušt ih pripremati - objasnio nam je.
Naravno, istrčati u dvoboje koje prati cijeli svijet poseban je, jedinstven doživljaj. No mnogo je, opet, igrača i trenera igralo takve utakmice, ali ih nije uspjelo riješiti. Bilić jest, pogotovo u Engleskoj, što dokazuje i da se razvija, napreduje i krči si put. Biti u provaliji s West Hamom, ali se vratiti i igračima opet usaditi vjeru da mogu, to je dokaz njegova neprijepornog trenerskog rasta. Mnogi su mu kroz karijeru znali podmetati klipove da je svojim populizmom i rokerskom karizmom nogometnog intelektualca stvorio auru velikog, no sada sve te objede padaju u vodu.
Slaven Bilić se dokazuje na najvećoj i najtežoj nogometnoj pozornici svijeta. Kada je pao, i kada su svi jedva čekali da ga iscipelare, Bilić je ustao. I nastavio koračati dalje. To je jasan dokaz njegove veličine. Kojoj krasno, kao ukras, ali i samo potvrda teze pristaje ovih deset ordena časti koje je zaslužio kao general koji je na nogometnom bojištu ostvario pobjede protiv velikih vojskovođa, stvarnih ikona trenerskog svijeta i nogometne igre.
Naravno, isto vrijedi pobjeda protiv njih, kao i protiv nekih bezimenih i prolaznih ljudi s diplomom, no neke su pobjede slađe. I traju, traju zauvijek.
- Slaven Bilić je hrvatski fakin koji se ne boji izazova i ne skida face pred najvećima. On ih poštuje, ali im se želi dokazati. Upravo je stoga toliko velik kakav je. Ili ste zec ili ste lav, to je uvijek tako. A on je lafčina - kazao je na njegov račun sir Alex Ferguson.
I to su stvari koje traju. No u svemu tome, njegova trofejna soba uvijek će tražiti još. Ono što je najbolje, a i sam će kazati, on je tek na početku puta...
- Postoji još cijeli niz stvari u kojima se moram, svakodnevno, razvijati. Ovo je posao koji nikada ne staje, već samo ide dalje i dalje. Ako jednom staneš, gotov si, pregazit će te - zaključit će Bilić.
Baš kao i on sve ove velikane...
KOGA JE SVE SKINUO BILIĆ
ANTONIO CONTE
Posljednji veliki trenerski skalp onaj je Antonija Contea. Veliki talijanski trener od ove sezone vodi Chelsea, a Biliću je morao priznati da je bio bolji u Liga kupu (2:1).
LOUIS VAN GAAL
Najviše muke prošle sezone Bilić je imao protiv Nizozemca. Premda je ovaj imao lošu sezonu, izbacio je Bilića iz četvrtfinala FA kupa, a remizirali su na Old Traffordu. No onda ga je Bilić pobijedio u zadnjoj utakmicu na Boleyn Groundu (3:2).
JOSE MOURINHO
Njega izuzetno cijeni, pa mu je zato pobjeda nad njim bila tako slatka. Lani u listopadu Bilić je uveo Carrolla, a ovaj mu je donio pobjedu (2:1) u utakmici u kojoj je Mourinho isključen.
JÜRGEN KLOPP
Nakon što je Liverpool pobijedio na Anfiledu, West Ham je pobijedio Liverpool i na Upton Parku 2-0. Čekićari su posljednji put dvaput dobili Redse u sezoni prije više od pola stoljeća, točnije, u sezoni 1963-64. Trener je ovoga puta bio Klopp.
ARSENE WENGER
Odmah na startu sezone Bilić je upisao prvu veliku senzaciju. Utakmica na Emiratesu s Arsenalom bila je dočekivana kao “šetnja” za Topnike, no West Ham je pobijedio s 2:0 i šokirao svijet, pa tako i velikog Wengera.
MANUEL PELLEGRINI
Strijelci za West Ham bili su Victor Moses u 6. i Diafra Sakho u 31. minuti, a gol za Manchester City zabio je Kevin de Bruyne u 45. minuti. City je u nastavku na Etihadu opasno stisnuo, ali je Pellegrini morao priznati Biliću da je bolji.
GUUS HIDDINK
Na Euru u Austriji već je slavio pobjedu, no Turci su izjednačili i preko jedanaesteraca otišli dalje. Osvetu nad Turskom dočekao je tri godine kasnije, kada je u dodatnim kvalifikacijama za Euro u Istanbulu pobijedio 3:0, pa je 0:0 u Zagrebu bila formalnost. Izbornik Turske bio je Hiddink.
GIOVANNI TRAPATTONI
S legendarnim talijanskim trenerom susreo se na Euru 2012. kada je Trapattoni vodio reprezentaciju Irske. Hrvatska je tada otvorila svoj Euro furioznom igrom i pobjedom 3:1.
STEVE McCLAREN
Možda ne spada u trenersku kremu, ali Steve McClaren svojevremeno je vodio reprezentaciju Engleske, velike Engleske, koju je Bilić dva puta ponizio i izbacio s Europskog prvenstva 2008. godine.
JOACHIM LÖW
Na Euru 2008. Hrvatska je šokirala Europu kada je u skupini sa 2:1, superiornom igrom, pobijedila favoriziranu Njemačku, kojoj je današnje temelje lupao Joachim Löw. Srna i Olić zabili su za Vatrene, Podolski za Elf.