U nastavku donosimo pet glavnih razloga pada Reala u španjolskom prvenstvu.
1. PAD VOLJNOG MOMENTA
Momčad djeluje troma, spora, bez prepoznatljive moći. U napadu je jalova, u obrani ranjiva. Na obje strane igrališta realovci odaju dekoncentracije koje ne pripadaju ovim razinama nogometa. Pad realizacije i porast primljenih golova, nakon odličnih izdanja u uvodu sezone, sugeriraju pad voljnog momenta blancosa.
2. OZLJEDE I ODSUSTVA
Veliki je problem Zidaneu što mu nedostaju važni igrači. Ozlijeđeni su Bale, Kovačić, Navas, Varane, bolestan je Carvajal, a iz ozljede su se tek vratili Marcelo, Theo, Benzema. Manjak prvotimaca, ali i alternativa, traži od preostalih igrača više napora, posljedice čega su i nagomilani umor. Dakako i manje kvalitete igre alternativa.
3. TAKTIČKA PREDVIDLJIVOST
Real je (i) u eri Zidane najbolje djelovao kada je u formaciji 4-4-2 mogao računati na maksimalno spremne i raspoložene Carvajal i Marcela. Trener je samo zamijenio aktere (18-godišnji Achraf, 19-godišnji Theo, Nacho…) ali ta igra onda više nije ista. Real Madrid postaje predvidljiv kad nije na visokim okretajima.
4. PROBLEMI U VEZNOM REDU
Ogromne su bile zasluge u pobjedničkim serijama, značajne su i ‘zasluge’ u padu forme momčadske igre. Dojam je da je i Modrićeva uloga, viša pozicija prema napadačima, a Iscova tendencija da gradi igru, poremetila ritmove Reala. Isco je odličan, ali dugo drži i vuče loptu, pa se obrane suparnika prilično lako zgusnu.
5. ZIDANEOV PRILOG
Napravio je velike stvari otkako je preuzeo momčad, ali dojam je da Realov trener mora gospodsku retoriku ipak malo načeti s čvršćim stavom upozorenja svojim zvijezdama, da se moraju trgnuti i podići na uobičajenu razinu voljni moment. Aktualni pristup donosi samo hrpu nevolja klubu, treneru i igračima.