Veliko će uzbuđenje ove sezone doživjeti svi u Atleticu Madridu i oko njega. Finiširaju se, naime, radovi na novom stadionu Wanda Metropolitano koji je za navijače još uvijek nepoznati doživljaj. Nakon pola stoljeća života na Calderonu globalizirana je stvarnost nametnula i tzv. radničkom gardu Colchonerosa hvatanje ritmova elite.
Simeoneov dril
Atletico Madrid je od dolaska Diega Simeonea, ratnika kao igrača, još žešćeg gladijatora kao trenera, prerastao u stanovnika elitnih kvartova europskog nogometa. Stoga, 105 tisuća “sociosa”, novi rekord u povijesti kluba, s osobitim zanimanjem gleda na početak priprema, te se nada kako će momčad biti opet u trci za trofeje i, po mogućnosti, na novom stadionu odmah krenuti šampionski…
Jedan od onih koji su izazvali prve izljeve pozitive je i hrvatski reprezentativac Šime Vrsaljko. Nakon početnih mjeseci potrošenih na prilagodbu rada i života u Atleticu, trenerove zahtjeve, Vrsaljko je u ovoj godini zaigrao na visokoj razini. Na njegovu, a i trenerovu nesreću, 19. ožujka se teže ozlijedio. Protiv Seville, već u drugoj minuti, kvrcnulo je u zoni koljena…
- Osjetio sam odmah da nešto ozbiljno ne štima, ali ono na prvu, nadao sam se čak nastavku igre u toj utakmici. No, uskoro mi je postalo jasno da ću morati stati. I to na duže…
Tako nam je pričao Šime Vrsaljko u ožujku, posebno očajan što je ozljeda došla u trenutku pune forme. Par mjeseci karakterističnih mu “ponavljanja” po desnom boku, podizanje moći Atleticove postave, što je ono što Simeone silno voli, nekoliko asistencija i sjajnih centaršutova, bilo je više nego dovoljno da Vrsaljko preraste u etabliranu vrijednost. Kad se ozlijedio, pa iza njega i njegov kolega na desnom boku, iskusni Juanfran, u medijima i među navijačima se najviše žalilo za Vrsaljkovom energijom…
Prošlo je tri mjeseca i dvadeset dana od stopa na Calderonu, što se događa danas?
- Ništa važnije od činjenice da sam se napokon vratio u puni trenažni proces - kazao nam je Vrsaljko iz Atleticova kampa, gdje su u petak započele pripreme za novu sezonu. Dril kojeg će im nametnuti Diego Simeone, a kao diktator provodi znani profesor Ortega, odaje kako će u idućih 12 dana održati 24 treninga. Kako je u njima dva dana slobodnog, ali samo unutar tabora, a ne u odlasku kućama, program predviđa četiri dana s tri treninga i šest po dva treninga…
- Rečeno nam je što ide po planu, ali ovdje smo naučeni na te ritmove. Prošao sam jedne ljetne pripreme u Madridu i doista je bilo žestokog drila, iako sam to odradio dobro.
Dobro? Hvalili su vas da ste jedan od rijetkih novaka koji tako ležerno odrađuje Ortegin program?
- Pa dobro, meni nije nikad bio neki problem s fizičkim dijelom rada. Oduvijek puno radim na fizičkoj spremi, balansu mišića, vježbama prevencije i jačanja. No, točno je i to da sam nakon tog prvog pripremnog perioda u Atleticu shvatio zašto momčad može igrati u visokom ritmu tijekom cijele sezone.
Dobro, zagrijali smo se za ključna pitanja koja nas zanimaju. Kako je vaše koljeno?
- Hvala Bogu sve dobro! Ne osjećam tegobe, djeluje vrlo stabilno, što je i posljedica žestokog mukotrpnog programa rehabilitacije. Provodio sam je praktično od drugog dana nakon ozljede, a u ovoj pauzi i odmoru, radio sam 6-7 sati dnevno s fizioterapeutom i trenerom. Dobio sam i određenu terapiju matičnih stanica te sam doista osjetio vidno poboljšanje, a što mi je dalo dodatne energije i elana u radu.
Kažu liječnici da za stražnji križni ligament treba barem pet do šest mjeseci pauze i posebnog rada?
- Nema vremenskog pravila, ovisi od ozljede do ozljede, od čovjeka do čovjeka. Skoro četiri mjeseca bio sam aut, a sada, iako sam započeo pripreme u punom procesu, jačat ću ritam postupno. Posljednja provjera na magnetskoj rezonanci pokazala je da je ligament potpuno zarastao, što se ono kaže “u funkciji je”. Liječnici u klubu kažu da s te strane daju zeleno svjetlo, a sada nadoknada propuštenog u pauzi, odnosno prilagodba punim naporima treba ići dozirano i bez forsiranja. U prvim treninzima nisam osjetio nikakav problem, koljeno reagira na normalno i to doprinosi pozitivi pred ključni faktor oporavka, a to je moj subjektivni doživljaj. Bolje rečeno, svladavanje psihološke barijere kad se ide u puni sprint, čvrsti duel, u žešće promjene pravca. Nadam se da će taj trenutak, kad zaboraviš da si imao problem s koljenom, doći što prije kroz pripreme.
Vjerujemo da se takvom epilogu najviše raduje i izbornik Ante Čačić. Kritična je faza s bekovima. Jedvaj se ozlijedio, vas nije bilo, a to onda znači da praktično nemamo “dvicu”.
- Kad se dogode ozlijede, to je viša sila, što se može. Nadam se da će se Jedva čim prije oporaviti. Što se mene tiče, kažem vam, radim k’o lud da jačam muskulaturu koljena, odrađujem pripreme i rujanski reprezentativni tjedan, između ostalog, je moj prvi veliki cilj sezone. Kroz pripremne provjere nadam se da ću podići formu i onda biti spreman za utakmice s Kosovom i Turskom.
Nama se laički čini kako biste teško mogli odraditi dvije zahtjevne utakmice unutar četiri dana?
- Ima do tada nešto manje od dva mjeseca, što je vrlo dugo razdoblje. Najvažnije je da pripreme i predsezona prođu bez zastoja, da uđem u kontinuitet rada i tako hvatam formu. Jako mi je stalo da budem spreman kako za početak Atleticove sezone, tako i za dvoboje reprezentacije.
Zakomplicirala se situacija?
- Grupa nam je od početka komplicirana pa kako se u dobrom startu ne treba hvatati euforije, tako ni sada nakon jednog poraza ne treba generirati dramu. Sve je u našim rukama. I to bi za ovaj tren bilo dosta o reprezentativnim temama. Tek sam se vratio u puni trening i jedino o čemu trebam razmišljati je kako da se što bolje spremam, snažim koljeno i koncentriran na svaki slijedeći trening. O svemu drugom kad za to bude vrijeme... - zaključio je svoju prvu radnu priču po povratku Šime Vrsaljko.