U Kranjskoj Gori prije godinu dana Matjaža Keka bi zaboljela glava čim biste mu spomenuli poziciju središnjeg braniča. Lešković je odbio produžiti ugovor pa je bio udaljen od momčadi, Samardžić ubrzo otputovao iz Slovenije kako bi u Kini realizirao transfer, Elez koji je tek stigao, ubrzo se ozlijedio i praktički jedini zdravi stoper bio je Matej Mitrović.
Danas je situacija po tom pitanju prilično komotna, uz Župarića i Eleza koji su se ustalili u proljetnom dijelu sezone, odnosno crnogorskog reprezentativca Šofranca, konkurenciju je zaoštrio i Roberto Punčec, 25-godišnji središnji branič iz Varaždina koji je nakon epizode u Maccabiju iz Tel Aviva i pet sezona u Union Berlinu došao u HNL.
- Kako? Zašto? Istekao mi je ugovor u Unionu i odlučio sam se za Rijeku. Ne bih rekao ni da sam se zasitio inozemstva, nego sam shvatio da je za moj daljnji napredak i neki sljedeći korak u karijeri bilo dobro otići - reći će novi branič Riječana koji se s Unionom stalno borio za ulazak u Bundesligu, ali berlinski klub redovito bi zapeo u završnici sezone.
- Sada smo bili najbliži, sedam ili osam kola prije kraja bili smo čak i vodeći, ali upali smo u neku crnu rupu iz koje nismo izašli. A sigurno smo mogli napraviti još taj korak dalje. Union je vrhunski klub, s velikom vojskom navijača, ali jednostavno je nešto nedostajalo. I konkurencija je bila kvalitetna, puno je klubova unazad nekoliko godina igralo Bundesligu, Stuttgart je odskakao, a kod ostalih su odlučivali detalji.
Iako nosi lijepe uspomene iz Berlina, pogotovo s gostovanja kod Borussije Dortmund na Signal Iduna Parku u Kupu, Punčec dolazak u današnju Rijeku ne vidi kao korak unatrag.
- Puno je igrača došlo u Rijeku iz nekog većeg kluba, pa otišlo još korak dalje od onoga gdje su bili i to je bio jedan od razloga zbog kojeg sam želio Rijeku. Klub napreduje munjevitom brzinom i svoj dolazak smatram pozitivnim za mene osobno, ali i za klub.
Jedan od mamaca sigurno je bila i reprezentacija. Iako se kraj Eleza i Župarića najprije mora izboriti za minutažu, sigurno će biti bliže oku izbornika. Oni koji su pratili njegove nastupe u Unionu čudili su se što ga već nije bilo na popisima za Kinu ili ogled s Meksikom.
- Nikada se nisam previše opterećivao reprezentacijom. Naravno da bi mi bilo drago jednog dana biti pozvan, ali nisam se opterećivao, u Rijeci sam, bliže izborniku i ako budem dobar možda se nešto i dogodi. Sve je na meni.
A taj ‘sve je na meni’ znači da se mora ustaliti u Rijeci koja se bitno promijenila otkako je otišao u HNL.
- Sjećam se da je bila slična priča kao i s Varteksom. Borili su se za ostanak i baš nekako s mojim odlaskom u Izrael Rijeka je počela rasti. Varteks se, nažalost, raspao godinu dana nakon što sam otišao, šteta za jednu takvu sredinu, ali dižu se, priča se pokrenula i nadam se da ću ih uskoro vidjeti u Prvoj HNL.