PROŠLO JE VEĆ 19 GODINA OD JEDNE OD NAJVEĆIH POBJEDA HRVATSKOG SPORTA Junak se prisjeća: 'To su bila drukčija vremena, ponosa i slave...'

Taj dan prodavačice u Konzumu nosile su dres hrvatske reprezentacije, kondukteri u autobusima, bankovni službenici, kumice na placu... govorili su o nogometu. Te večeri 4. lipnja 1998. Vatreni su u Lyonu matirali Njemačku 3:0 i izborili polufinale Svjetskog prvenstva. Čega se najbolje sjeća 19 godina kasnije, pitali smo jednog od najvećih junaka Dražena Ladića.

- Da smo prije utakmice spakirali kofere. Ne, nije to bilo praznovjerje, nismo se bavili čarobiranjem, nego radilo se o nokaut-utakmici i bili smo spremni za povratak kući ako izgubimo.

U prvih pola sata Elf je dominirao, međutim od isključenje Wörnsa zbog prekršaja nad Šukerom i gola Jarnija utakmica se okrenula na našu stranu. Ladić je sjajnim obranama, pogotovo Bierhoffu, održavao Hrvatsku na 0:0.

Draženove zasluge

- Tek 10 godina kasnije počelo se govoriti i o mojim zaslugama. Dotad se samo isticalo tko je zabio gol. Neka, bili smo momčadi i pobjeđivali. Imali smo u glavama utakmicu dvije godine ranije, isto četvrtfinalu, na Euru u Engleskoj, oni sigurno nisu. Nama je to bilo nešto posebno. Išlo nam je taj dan, puknuli smo dvaput po golu i zabili tri pogotka. Meni je to druga najbolja utakmica u karijeri, na prvom mjestu je ipak susret za treće mjesto s Nizozemskom. Slavili smo neopisivo. Kad je sviran kraj, legao sam na travnjak, Vlaović, Marić i drugi su se bacili na mene, navijači su bili u transu. Došli su iz svih krajeva svijeta i živjeli za Hrvatsku, bodrili su nas, igrali s nama, to su bila drukčija vremena, ponosa i slave. Tada na tribinama nije bilo incidenata ni podjela.

Lutz Bongarts//Getty Images / Getty Images

Zašto Hrvatska nije ponovila takav ili sličan rezultat, iako imamo igrače u najvećim klubovima?

- To treba pitati Onoga na nebu.

On jedini zna? Mnogi kažu da ste bili igrači s većom osobnošću.

- To je sigurno. Bila su drukčija vremena, današnji igrači su sasvim nešto drugo, možda je Facebook kriv za sve - nasmijao se Ladić dodajući:

Marcus Brandt/Getty Images / Getty Images

Emotivan trenutak

- Ne znam pravi odgovor na ovo pitanje.

U Lyonu su zabili Jarni i Vlaović i Šuker, s tribina pjevalo “Deutschland, Deutschland Auf Wiedersehen”.

Emotivno najveći trenutak hrvatskog nogometa. Nikad nismo tako kompletno bili ispunjeni i srećom i ponosom kao te večeri. Nakon pobjede nad Nizozemskom za broncu ostalo je u glavi da smo ispustili finale porazom od Francuske, možda i naslov. Koliko god medalja bila velika.