iIrači ga zovu Arminator, on uzvraća osmijehom. Dobro je raspoložen, već dulje, sjećamo se kad smo ga gledali mrgodnog i zlovoljnog. Recimo, upravo lani ovdje u Moravskim Toplicama bio je Armin Hodžić pomalo izvan sebe. Cico Kranjčar u prvoj ga je utakmici stavio na desno krilo, bilo je vruće na toj njegovoj strani, nije mogao sakriti da mu se baš nije dalo, da nije bio zadovoljan ulogom koju mu je trener namijenio. Sad, godinu dana kasnije u Sloveniju je stigao kao prva Dinamova špica.
- Moj je moto da se u životu pošten rad i pristup itekako vraćaju. Gledajte, za uspjeh Dinama nije mi problem stati ni na gol, ali oduvijek sam bio špica i to je mjesto na kojem se najbolje osjećam i na kojemu mogu dati sve od sebe - priča Hodžić, koji priznaje da se osjeća dobro, da je napunio baterije, iako nije imao puno odmora.
- Iako nisam otišao odmah na odmor, već sam imao pripreme reprezentacije, uspio sam uhvatiti nekoliko dana na moru s prijateljima te neko vrijeme s obitelji. I to me dodatno napunilo. Miran sam, čiste glave i pun samopouzdanja.
Daljina je sve manja
Pripreme su svakom igraču najteži dio godine, ali zasad se čini da sve prolazi kako treba?
- Naporno jest, vrućina ubija, ali to ne smije biti opravdanje. Općenito sam zadovoljan kako momčad trenira i kako izgledamo. Naravno, zadovoljan sam i sobom. Uvjeren sam da ćemo dobro izgledati kada počne borba za bodove i Europu.
Što najteže pada na pripremama? Mukotrpni treninzi, jednolično okruženje, monotoni program bez previše slobodnog vremena, hrana...?
- Imam toliko priprema u karijeri da više i ne razmišljam o tome. Možda mi nedostaje obitelj, ali u ovo moderno tehnološko vrijeme i to je nešto što se lako može srediti. Svaka daljina je sve manja sa Skypeom, ha-ha.
Slobodnog vremena nema mnogo, na što ga troši ovdje u Sloveniji?
- Naporno se radi pa svaku minutu odmora provedem u krevetu. Cimer sam s Rrahmanijem s kojim sam odmah ‘kliknuo’ pa je lakše sve to izdržati. Malo se prošećem po mjestu, odemo na kavu i to je uglavnom to. Ništa posebno.
Što, dakle, možemo očekivati od Dinama u novoj sezoni? Može li ova momčad i bez još nekog pojačanja biti bolja nego što je bila lani?
- Ne da možemo nego moramo osvojiti dvostruku krunu! Nema nikakvog opravdanja, ako se to ne dogodi. Što se pojačanja tiče, stigao je Lecjaks, kao i Rrahmani, ali prednost je što nitko nije otišao. Osim toga, od listopada nam se priključuje Ademi, siguran sam da bismo i bez novih igrača bili bolji nego lani.
Kolektivna igra
Da se malo vratimo, sad hladne glave, gdje je zapelo u toj borbi za naslov na samom kraju, što se dogodilo Dinamu da Rijeka na kraju slavi?
- Sada kad gledam, nedostajalo je samo malo sreće u završnici sezone. Da smo pobijedili samo u jednoj od one dvije utakmice s Hajdukom i Belupom, bili bismo prvaci. No, nema mi nekog smisla vraćati se na ono što ionako ne možemo promijeniti. Naučili smo lekciju I krenuli dalje.
I sam je Hodžić bio blizu naslova najboljeg strijelca lige, pobjegao mu je trofej u zadnjim kolima?
- Ukupno gledajući, zadovoljan sam svojim proljećem i brojem golova. Naslov najboljeg mi je pobjegao zato što nisam imao minutažu u prvom djelu sezone.
Čime bi prvi Dinamov napadač bio zadovoljan u novoj sezoni, teži li tome da mora zabiti više golova nego u prošloj?
- Kaže se da su napadači sebični i da gledaju svoju statistiku, ali ja bih sve svoje golove dao za trofej i dobar rezultat Dinama u Europi. Nogomet je kolektivna igra i samo takvim razmišljanjem možemo stvoriti pobjedničku atmosferu u momčadi. A ako Dinamo bude dobro izgledao na travnjaku, golovi će doći sami od sebe.
Posebni ljudi iz BiH
Osjeća li se Dinamov golgeter kao zvijezda nakon odlične sezone, prepoznaju li ga u gradu, prilaze li mu navijači?
- Ne mogu reći da mi nije drago što me ljudi prepoznaju na ulici, ali što znači biti zvijezda kada smo sezonu završili bez trofeja? Radije bih da me prepoznaju kao člana trofejne generacije Dinama.
Koliko vidimo po medijskom interesu iz susjedstva još je popularniji u BiH, posebno otkad je postao reprezentativac?
- To je tako u našoj zemlji. Teško se živi, malo je ondje radosti za ljude i onda kada se dogodi dobar rezultat u sportu, odmah nacija živne. Ljudi iz BiH su posebni. Cijene tuđe, ali neizmjerno vole svoje, jer znaju kako je krvav bio put da budu svoji. I zato sam silno ponosan kada mogu odjenuti dres reprezentacije i razveseliti narod.
U Dinamu su zasad dvojica napadača, Hodžić i Henriquez. Priča se da bi mogao doći još neki? Je li potreban, ili su dvojica sasvim dovoljno?
- Nije pitanje za mene već za struku i upravu kluba. Inače, da se bojim konkurencije ne bih nikada bio u Dinamu, ona je uvijek dobrodošla!