Duh regionalne lige opet kruži našim meridijanima. Ovaj put je inicijativa potekla od predsjednika NS Srbije Slaviše Kokeze, koji bi trebao biti lice koje će osvježiti nogometni Balkan. Nova lica, izlizane, stare, kompromitirane ideje, ali ideja nogometne obnove Jugoslavije nikada nije umrla. Beograd se teško miri da više nije balkanska nogometna metropola. Nema više “Madere”, danas su Madera - Zdravko Mamić i Zlatko Zahovič. Ostali kaskaju, slabo stoje na bankomatu.
Srpski klubovi, u odnosu na Dinamo, Hajduk i Rijeku, danas su u europskom smislu beznačajni, makar Partizan povremeno, poput komete, projuri Ligom prvaka i ugasi se. Neće biti bolja situacija ni sa Zvezdom, koja se u pretkolu “patila” s Maltežanima, patuljkom iz trećeg svijeta. Balkan, osim Dinama i Maribora, danas spada u treću ligu i Zvezdin predsjednik smatra da bi regionalna liga podigla rejting i donijela profit.
Koji je smisao Regionalna liga bez hrvatskih klubova nema smisla jer u Hrvatskoj se, ipak, igra najbolji nogomet na Balkanu. Dinamo, Hajduk, Rijeka, Osijek najpoželjnije su mete ideologa regionalnog združivanja, no mislim da liga “od Vardara pa do Triglava” nema perspektive. Ta liga ne bi izazvala samo revolt u Hrvatskoj, negativnih reakcija bilo bi i u Srbiji, a elementarni cilj takve lige je ujedinjenje “velike četvorke”, koja bi afirmirala Zvezdu i Partizan, vratila u život dva sarajevska kluba (Željezničar i Sarajevo) i donijela zaradu slovenskim klubovima, Mariboru i Olimpiji.
Bugarski i rumunjski klubovi nezainteresirani su za takvu alijansu, a mađarskim velikanima diže se kosa na glavi od pomisli da bi igrali u “jugoslavenskoj ligi”. Ta liga, osim nekih povijesnih konotacija, bila bi vrlo skupa jer frustracije koje bi je pratile, eventualni neredi i rastući huliganizam u regiji ne bi bili bezazlena pratnja, za red bi se morala brinuti - vojska. Osim toga, zar nacionalnim ligama, koje imaju status u Uefi, odgovara paralel-slalom između veljače i svibnja. Regionalna liga se bazira na pretpostavci da balkanskih klubova u tom razdoblju više neće biti u euro kupovima. Hrvatski klubovi se s tim ne slažu, tom prokletstvu mora već jednom doći kraj...
Siguran sam da se o regionalnoj ligi razgovaralo na summitima u Budvi i Moskvi, ali sam bio uvjeren da će sve ostati na - čašici razgovora. Znam da ideju ne bi podržao ni Hajduk, ni Rijeka, a Dinamo je orijentiran prema europskim kupovima.
Znam da bi takvu ligu podržao Aleksandar Čeferin, budući vjerojatni predsjednik Uefe jer sve su to njegovi glasači. Možda je to čak bila i njegova ideja, možda je Kokeza samo - glasnogovornik. Htio sam to pitati Čeferina još u Parizu, ali već dugo zaobilazi taj intervju. Slovenija bi u takvoj ligi najviše profitirala i najmanje potrošila, ali njezini klubovi ne bi igrali glavnu ulogu. Liga je zamišljena samo kao sudar velike četvorke i za novu inauguraciju Beograda u nogometnu metropolu. Ako Hrvatska želi opet u kolonijalni nogometni odnos, izvolite u maglu. Ali ta liga će imati i refleks i takvu odluku ne može donijeti Nogometni savez, već samo - Ministarstvo sporta. Koje je, nota bene, u ostavci! I ne tražite da o tome odlučuje Janica Kostelić!