Kao što sam prije utakmice predvidio, Portugal je za utakmicu s Hrvatskom potpuno promijenio način igre u odnosu na utakmice u skupini. Ne samo taktički, već i personalno. Nije bilo Vieirinhe i Carvalha u obrani, zamijenio ih je dvojac iz Southamptona Cedric i Fonte (dva po vokaciji čvrsta obrambena igrača), a u sredini je Santos uz Carvalha, koji je odličan u destrukciji (uvijek iza lopte, na pravom mjestu, oduzima lopte, usporava i prekida igru), ali mora se priznat i jako dobar s loptom, poglavito u jednostavnoj igri, postavio i Adriena Silvu. On je agresivno izlazio na Luku Modrića...
Griješili smo u otvaranju igre. U prvom poluvremenu obje momčadi su igrale obranu u formaciji 4-4-2, u kojoj su dale protivničkim stoperima loptu i usmjeravali ih da igraju na bok. Time su sprečavale prostore između linija. Zbog toga su se Modrić i (ili) Badelj uvlačili između Ćorluke i Vide. No, u tom trenutku (otvaranje s tri igrača) nužno je da se bekovi dignu potpuno visoko i tako odvuku za sobom protivnička krila, omogućavajući trojici koja otvaraju široki prostor pri otvaranju igre. Ako se to ne čini, blokiramo sami sebe. To nismo radili i nismo imali širinu u otvaranju. Igru smo započinjali s pet igrača ispred napadača Portugala. Dubinu između linija nam protivnik nije dao, igrajući srednji presing, kao i mi kad su oni imali loptu. Zbog toga smo vidjeli na ovoj utakmici jako malo prilika. No, obje ekipe su tehnički jako dobre i nekoliko puta su izašle kvalitetno prema naprijed.
U drugom dijelu Portugal je ulaskom Sanchesa prešao na 4-1-4-1 i time dobio blagu prednost u sredini terena zbog promjene rasporeda. Još više su profitirali na ogromnoj energiji koju taj igrač ima. Ne možemo tako kreirati kroz sredinu koju su oni još više zgusnuli i najbolje situacije (osim prekida) nam dolaze dugom loptom i preko fenomenalnih Srninih centaršutova. Zbog toga smatram da je možda trebalo ubaciti i drugu špicu koja te čini opasnim i s najjednostavnijom igrom, bez atraktivnog napada, kad ti protivnik kompaktnom obranom onemogućava stvaranje međuprostora i kretanje između linija.
Srna je igrač koji je nebrojeno puta kvalitetno centrirao protiv Turaka i Čeha (protiv Španjolske nije, jer nismo imali toliki posjed), i s Portugalom je bio fenomenalan, ali te lopte nije, osim Mandžukića imao tko dočekati u kaznenom prostoru. Kad su igri dva napadača, oni uvijek povlače protivnika još dublje, još je teže probiti sredinu. No, bar bi imali Kalinića, Mandžukića i Perišića u šesnaestercu, a sva trojica to vole i izuzetno su opasni u igri s dosta centaršutova. I Pjaca je pokazao puno u onih 10 tak minuta, i tjera nas na razmišljanje što bi bilo...
Međutim, nismo htjeli riskirati. Ni mi, ni oni previše (iako su oni ulaskom Quaresme dobili jako opasan trolist u napadu (Quaresma, Nani, Ronaldo). Na kraju krajeva sva trojica su sudjelovala u kontranapadu kod gola. Čekali smo bljesak pojedinca, ili grešku Portugala, i na našu žalost dočekali je na drugoj strani.
Ne mislim da smo zaslužili prolaz u 120 minuta iako smo bili aktivniji od suparnika te imali više prilika. Ali smo sigurno zaslužili jedanaesterce. Utakmica je bila za 0:0. Šanse su se stvarale na kapaljku, uglavnom iz prekida. Nije bilo rizika. Imao sam dojam da je Portugal to i htio, da im je to bio plan, a mi nismo mogli uspostaviti našu igru zbog njihova načina. Ne vidim tu da je Santos nadmudrio Čačića, nego je tako lakše igrati.
No, ono što Portugalu treba priznati je iznimna taktička odgovornost, velika agresivnost (s blagoslovom suca) i podređivanje svakog pojedinca (pa i Ronalda) kolektivu. Od naših Srna izvanredan, Ćorluka i Vida odlični (iako je Portugal bez visine i dubine u napadu), Modrić i Badelj odlični u defenzivi, ali nedovoljno dobri i aktivni na protivničkoj polovici. Luka se digao u drugom produžetku, ali previše vremena je provodio kraj Ćorluke i Vide kad bismo mi bili u posjedu lopte. Ostalima pohvala za borbenosti i pristup. Svi naši igrači su bili korektni, nitko nije podbacio, ali kako sam u prvoj kolumni naglasio, iznimni uspjesi zahtijevaju iznimne predstave... Imali smo ih puno u grupnoj fazi Eura. Protiv Portugala nismo. I ako dodamo nedostatak sreće na kraju, onda epilog i nije šokantan. Ali je vrlo bolan. A šokantno je što nam to nije prvi put!